MATE RIMAC
Rimac: "Volio bih imati i voziti Concept One, ali za to trenutno nemam love pa vozim benzinca"
Manager.ba/zimo.dnevnik.hr Regija 30 studenog, 2019

Business Cafe, druženje malih poduzetnika, organizira se posljednjih 9 godina, a u tom je periodu na više od 300 evenata u sedam zemalja sudjelovalo više od 20 tisuća posjetitelja. 

 

Na jučer održanom 55. Business Cafeu u Zagrebu, organizatorica Kristina Ercegović i njezin tim okupili su zaista zanimljivu grupu poduzetnika koji su o tome što je potrebno za uspjeh i kako se boriti protiv "ne" u poslu govorili pred dvjestotinjak okupljenih poduzetnika. 

Posebnu je pozornost na 55. Business Cafeu izazvao dobro poznati poduzetnik iz Svete Nedelje Mate Rimac, koji je iskreno i otvoreno ispričao kako zapravo izgleda njegov svakodnevni život.

Voditi firmu pravo je čudo. Lako je kukati, ali Elon Musk je puno toga radio u životu, a rekao je da je najteže održavati automobilsku kompaniju na životu. Govorili su svi na početku da je nemoguće raditi automobile u Hrvatskoj. Da, šanse da danas budemo tu gdje jesmo bile su nikakve. I danas su ispod 50 posto šanse za uspjeh, ali ja i dalje mislim da je čudo što danas uopće postojimo, rekao je Rimac na samom početku druženja. 

Ne smatram da smo postigli uspjeh. Smatram da smo na putu, na početku, ali kako definiraš uspjeh? Ja imam neke svoje ciljeve, i smatram da ih još uvijek nismo ispunili. Kad ih ispunimo, onda ćemo moći reći da smo uspjeli, priznao je te naveo tih pet ključnih ciljeva - biti lider u proizvodnji električnih automobila, ali s ograničenom serijom; imati profitabilnu i financijski održivu tvrtku koja je značajna i velika te se nalazi na novoj velikoj lokaciji, a da istovremeno bude najbolje mjesto za rad. Kad to ostvarimo, onda ćemo moći reći da su Rimac Automobili uspjeli.

No put do uspjeha nije ni lak ni jednostavan. Rimac priznaje da je postao "robot". 

Nemam više ništa ni u srcu ni u glavi osim misli o firmi. Da netko zna kako mi je izgledao dan ili tjedan, nikad se ne bi mijenjao sa mnom, otvoreno je rekao.

U glavi mi je otprilike kao na nekom velikom raskrižju u Pekingu, slikovito je opisao Rimac i priznao da je jedan od problema što je toliko posla na njemu samom i ne može to delegirati. 

Sjedim tu, a znam da me čekaju mailovi. Raspored mi je popunjen, a posao čeka jer ga ne mogu delegirati. Najsretniji sam kad je neradni dan, onda sam ja u firmi (i možda dva-tri luđaka). Napravim si ambiciozan plan što ću sve odraditi. Dan prođe, ja nisam napravio ni pola planiranog i onda shvatim da ne uspijevam. Izvršavanje obveza nešto je najvažnije. Kreativnost, OK. Ono što stvarno razlikuje ljude je rad - zvučim kao Bandić, ali to je ono što je meni u glavi. Pritisak od neodrađenog posla, a s tim stvaram puno više štete jer drugi čekaju da ja odradim. To je frustrirajuće. Meni je jedan moj sat hrpa novca. Ružno je tako razmišljati, ali imam hrpu prilika koje trebam ostvariti, ali eto, sjedim s prijateljem ili obitelji, a razmišljam o poslu. To je ružna strana - moraš odraditi stvari što brže i efikasnije, iskren je bio Rimac.

Unatoč brojnim obvezama (nakon Business Cafea Rimac je otišao prema Frankfurtu), pronalazi vrijeme i za druženje s drugim poduzetnicima i razmjenu iskustava. 

Važno je da dijelimo iskustva i budemo jedni za druge. Silicijska dolina upravo je uspjela jer si svi pomažu. Svugdje u svijetu glavna su stvar kontakti, pomaganje jedni drugima, slavljenje tuđih uspjeha. Obožavam čuti uspješne priče drugih u Hrvatskoj. Mi puno surađujemo, čak i ako ne surađujemo, trebamo si pomagati i suzdržati se od slavljenja tuđih neuspjeha, istaknuo je Rimac.

Iako je tijekom rada imao nekoliko ponuda za preseljenje tvrtke u druge zemlje, Rimac je odlučan da Rimac Automobili ostanu u Hrvatskoj. 

Mi imamo investitore vani i kupce vani, nama Hrvatska nije tržište ni za kapital ni za poslove, nama je Hrvatska dom. Odavde je većina naših zaposlenika i mislim da si najviše možemo pomagati pozitivom, savjetuje Rimac. 

Dotaknuo se i novog kampusa Rimac Automobila koji bi se trebao graditi u Hrvatskoj, ali nije otkrio gdje. 

Došli smo na današnju lokaciju kad smo imali 12 zaposlenika. Sad imamo 8 lokacija i više nismo htjeli krpati zakrpe. Imamo predivan projekt, za koji su se natjecali neki od najvećih arhitekata na svijetu, no po izboru žirija odabrali smo jednu hrvatsku firmu - 3LHD. Kampus koji planiramo zamišljen je za 1500 radnih mjesta u prvoj fazi. Već imamo planirane nadogradnje. Želimo da to bude trajno rješenje, a ne da moramo ponovno graditi za 5 godina, otkrio je svoje planove Rimac.

Poduzetnici su kockari koji ulažu sve - od imovine do samog sebe

Na pitanje kako se motivirati kad ništa u životu ne ide onako kako je planirao, Rimac je otkrio svoju "tajnu".

Rijetki su oni koji pogode poslovni model koji je lagan i svima su njegovi problemi najveći. I ja sam mislio da su moji najveći, a onda me realnost lupi šakom u glavu pa sad imam još veće, rekao je kroz smijeh, a onda nastavio ozbiljnoOd samog početka kad sam nagovorio prva tri čovjeka da mi se pridruže 2011. godine, da daju otkaz na dobrim poslovima i dođu raditi za 21-godišnjaka električni superautomobil za arapske investitore, ništa nije bilo lako. To se izjalovilo, imali smo mnogo problema - od isključivanja struje, pritiska dobavljača... Ali što više vrijeme odmiče, to si kao kockar, sve si uložio. Iz osobne perspektive nisam imao ništa za izgubiti. S druge strane, motivira me vidjeti što smo sve izgradili i što smo sve ostvarili u 10 godina, ne smijem dopustiti da sve to ode kvragu i propadne.

Rimac Automobili mogu se pohvaliti velikim brojem ljudi koji dolaze iz različitih industrija, a većina ih nije imala neko iskustvo u automobilskoj industriji. Zbog toga su i izgradili "kulturu griješenja". 

Bilo nam je jasno da nemamo pojma što radimo, nitko nije znao što radi. Zato smo i napravili to što smo napravili. Znao sam da je kompleksno napraviti automobil. Znao sam da je teško i skupo napraviti automobil jer su svi veliki igrači već tu. Samo su tri igrača nastala u posljednjih 50 godina. Ali nisam mislio da je to nešto nemoguće. I danas nam se događa da nam netko kaže da nešto nije moguće. Svima je bilo nemoguće, čak i nekim zaposlenicima kad sam rekao da ćemo raditi za velike, mislili su da sam lud. Ali to smo ostvarili. Zato što smo bili svjesni toga da ne znamo, svi smo izmišljali toplu vodu i griješili jer nitko od nas to nikad nije radio. Išli smo na zdravi ljudski razum i logiku, ali iskustvo... to je taj neki balans. Iskusni znaju koliko je to teško. Mislim da će samo oni koji uspiju napraviti taj balans uspjeti u tome što rade. Mnogi su vidjeli uspjeh Tesle i htjeli su i oni to ponoviti. Zadnji je primjer Dysona, koji je potrošio 3 milijarde dolara na razvoj električnog automobila i onda odustao od projekta, pojasnio je Rimac.

S obzirom na to da njegova tvrtka zapošljava stotine ljudi, od kojih su neki i stranci, upitali su ga koji su fakulteti bolji - domaći ili strani. 

Imamo više od 350 inženjera u Rimcu i većina je s FER-a u Zagrebu i ti dečki koji su prije nekoliko godina bili u školskim klupama, oni sada biraju zaposlenike. I vide prednosti i nedostatke. Radili smo analizu što nude hrvatski fakulteti.. Podijelili tu analizu fakultetima i rekli da će im pomoći da to poprave. To je ono što cijelo vrijeme pokušavamo - popraviti ono što ne valja. Ali razlika je jako velika u odnosu na strane fakultete, pogotovo u strojarstvu. To je zapravo zatvoreni krug - nemamo industrije, profesori ne stječu praktično iskustvo pa ga ne mogu ni prenijeti onima koji tek dolaze na fakultet. To pokušavamo promijeniti kroz gostujuća predavanja naših inženjera koji onda prenose svoje iskustvo iz prakse, pojasnio je.

Ali, naglašava Rimac, to ne znači da su hrvatski fakulteti loši. Samo da oni koji studiraju ne smiju biti ograničeni samo na studij i predavanja.

Ono što možda puno važnije kod nas su izvannastavne aktivnosti - npr. Formula student. Ljudi koji su to prošli nemjerljivo su kvalitetniji od onih koji nisu to prošli. Čak mogu biti kvalitetniji od onih koji su studirali vani i nisu radili na slično projektu. Puno je važnije što radiš uz fakultet, što radiš u svojoj garaži i pokaži da si spreman za nešto više, rekao je Rimac.

Zanimljivo, iako je na čelu tvrtke koja proizvodi automobile koji oduševljavaju milijune diljem svijeta, Rimac donedavno nije posjedovao vlastiti automobil. 

Kako nisam 100-postotni vlasnik tvrtke, ne mogu samo uzeti automobil, nego ga moram platiti po punoj cijeni. Za Concept One nemam love, a možda jednom u budućnosti kad je bude, i jedan Concept Two bude moj. Obožavam koristiti Greyp i vozim ga kad mogu. Ali sad najčešće koristim automobil, benzinac koji sam nedavno kupio, otkriva Rimac.

Na kraju nije mogao izbjeći pitanje o eventualnom razvoju električnog zrakoplova ili helikoptera. Priznao je da puno leti po cijelom svijetu i da mu često pristupaju ljudi s različitim idejama.

Mi smo sudjelovali na različitim projektima koji nisu automobili. Automobilska industrija razmišlja što je sljedeće. Jako puno velikih proizvođača automobila razmišlja o letećim taksijima. Tu ima svakakvih ideja i dizajna. Mislim da i Porsche raditi na tome, Aston Martin i još neki s kojima mi radimo rade na tome. Tu je važno imati što više snage i energije u što manje prostora, a mi smo eksperti u tome, rekao je Rimac te dodao kako će vjerojatno u sklopu nekog od partnerstva s velikim igračima sudjelovati na razvoju takvog vozila. Osobno pak smatra kako će prije biti razvijena mala električna zračna vozila koja će se koristiti kao zračni taksiji, a na tome već rade neke kompanije u svijetu. 

Povezani članci

1

2