POLJOPRIVREDA
Od gradske dunje do urbane kozmetike
manager.ba/biznisinfo.ba BiH 03 svibnja, 2021
Izvor fotografije:
biznisinfo.ba

Kako Branka Blagojević Ćorović, u sred Sarajeva, od biljaka, iz svoga vrta, pravi prirodnu kozmetiku? Zašto je tako važna kontrola hrane, pa i one iz ekološkog uzgoja?

 

„Naša priča počinje, sasvim spontano, prije nekih sedam godina. Oduvijek nam je bio san to da možemo koristiti biljke s naših prostora, od kojih bismo napravili kvalitetan proizvod. Tako je i dedina dunja, iz naše avlije, stara više od 50 godina, prva našla svoje mjesto u našoj liniji proizvoda. I ne mora dunja mirisati samo na ormaru, već može i u našem losionu“, šaleći se, počinje priču o svojoj kozmetici iz urbane agrikulture Branka Blagojević Ćorović.

„Dunja je toliko ljekovita voćka i od nje se sve može iskoristiti – od košpice, lista, kore… Dakle, od cijelog ploda, a nama je posebno interesantna, zbog pektina, kojega ima u izobilju“, dodaje Blagojević Ćorović.

Dunja (lat. Cydonia oblonga) je jedina vrsta roda dunja (Cydonia), iz porodice Rosaceae. Njeno botaničko ime potječe od grčkog grada Kydonia, na sjeverozapadu otoka Krete.

Dunja predstavlja simbol ljubavi, sreće, plodnosti, pameti, ljepote, postojanosti i neprolaznosti. U antičkim legendama, „dunjom su bogovi određivali sudbine“, ma šta to danas značilo. Plod dunje sadrži vrlo mnogo vitamina C, zatim kalij, natrij, cink, željezo, bakar, mangan, te druge organske i anorganske kiseline.

Dunja ima čak oko 20% pektina, oko 8% različitih šećera, oko 1% jabučne kiseline, oko 15% masnog ulja, oko 0,5% amigdalina, zatim sadrži i emulzine, protide, te tanine. Danas se dunja, potpuno bez razloga, koristi znatno manje, već ranije.

„Tonik od dunje, prvenstveno namijenjen za podmlađivanje kože, vrlo pomaže i kod upalnih procesa. I dan danas, radimo ga, prema tradicionalnoj recepturi. Bitno je samo dočekati oktobar i novembar, te ubrati krasne zlatno-žute plodove, odnosno ispoštovati vrijeme fermentacije“, objašnjava Branka Blagojević Ćorović.

„Želim izdvojiti i naše antiage-kreme – od bamije i smilja, te potpuno prirodnu masku od žalfije, tzv. tinejdžersku masku, za koju su nas prvenstveno inspirirala naša djeca“, pojašnjava Blagojević Ćorović.

Prirodna kozmetika Branke Blagojević Ćorović ne stvara ovisnost kože, već je upravo njen glavni zadatak uspostavljanje prirodne funkcije kože. Proizvodi su potpuno prirodni i rok trajanja im je od tri do šest mjeseci.

 

„Sve naše, prve proizvode, isprobali smo, na sebi, svojoj porodici, rodbini, prijateljima i ponosni smo na to što smo se zajednički uvjerili u to da proizvodi ispunjavaju očekivanja i drugih ljudi“, uvjerljiva je Branka Blagojević Ćorović.

Sve zahtjevnije tržište hrane zahtijeva i adekvatnu kontrolu

Značaj sigurnosti hrane je prepoznala i Generalna skupština Ujedinjenih naroda, koja je, krajem 2018. godine, usvojila rezoluciju, a njome se 7. lipnja/juni proglašava Svjetskim danom sigurnosti hrane, upravo radi promoviranja sigurnosti hrane.

 

Činjenice govore to da se više od 200 različitih bolesti prenosi upravo putem hrane, te da, svake godine, jedan od 10 ljudi obolijeva od nesigurne hrane, a oko 420.000 ljudi umire, od čega je oko 125.000 djece, mlađe od pet godina. Od bolesti koje se prenose putem hrane, na godišnjoj razini, obolijeva čak oko 600 milijuna ljudi, diljem svijeta.

Zbog povezanosti zdravlja ljudi s hranom, usvojitelji politika javnog zdravstva trebaju osnažiti sanitarno-inspekcijski nadzor nad sigurnošću hrane.

„Sanitarna inspekcija, uz široko polje djelatnosti, pokriva i područje sigurnosti hrane. Ova inspekcija, kao nadzorni mehanizam, u praćenju provedbe zakonske legislative, predstavlja primjenu multidisciplinarne naučne discipline – sanitarnog inženjerstva, u cilju osiguranja zdravstveno-ispravne hrane, koja je proizvedena, izložena i prodata, u čistom okruženju i od strane zdravih radnika“, objašnjava prof. dr. sc. Benjamin Muhamedbegović s Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

A prof. dr. sc. Muhamedbegović je i jedan od autora univerzitetskog udžbenika Sanitarna inspekcija i sigurnost hrane, u izdanju Fakulteta zdravstvenih studija Univerziteta u Bihaću.

Udžbenik se temelji od sljedećih poglavlja: Inspekcije i inspekcijski nadzor, Higijena u proizvodnji hrane, HACCP-sistem sigurnosti hrane, Laboratorije za ispitivanje hrane i Informiranje potrošača o hrani.

Autori udžbenika su objedinili višegodišnja iskustva, kao i profesionalnu, te akademsku saradnju, u području higijene i sanitacije hrane, sigurnosti hrane, te rada sanitarne i veterinarske inspekcije.

 

 

„Ovaj udžbenik je popunio prazninu, stručne literature, o ovoj temi, koja je slabo zastupljena na ovim prostorima, u formi udžbeničke literature, gdje je plastično prikazana poveznica sanitarne inspekcije i sigurnosti hrane. Udžbenik je namijenjen prvenstveno studentima visokoobrazovnih ustanova, koji u okviru kolegija izučavaju teme iz oblasti higijene hrane, sigurnosti hrane i inspekcijskog nadzora, ali i sanitarnim inspektorima, sanitarnim tehničarima, proizvođačima hrane, te drugim čitaocima, koje ova materija interesira“, pojašnjava prof. dr. sc. Benjamin Muhamedbegović.

Ekološka hrana, mnogima još preskupa?

Ekološki proizvedena hrana u Njemačkoj je sve popularnija. Nijemci godišnje na nju potroše čak oko osam milijardi eura. Ipak, mnogima je ekološki ili organski uzgojena hrana još preskupa, piše Deutsche Welle.

 

 

Umjesto narodnog pojma „zdrava hrana“, nauka često koristi termine „funkcionalna“ ili „pametna“ hrana. Odnose se na nekontaminiranu, mikrobiološki testiranu i ispravnu hranu, koja nema loše posljedice na zdravlje konzumenta. Naprotiv, takva hrana, može biti blagodat ljudskom i životinjskom organizmu, a tu svakako spada ekološka hrana, s pripadajućim ekološkim certifikatom, koja nije hemijski tretirana.

Njemačka je, odmah nakon Sjedinjenih američkih država, na drugom mjestu, u svijetu, prema veličini tržišta za ekološki proizvedenu hranu. To zna i porodica Ivanov Below, koja ima malo imanje, 25 km istočno od Kölna, okruženo livadama i šumama. Na njihovom imanju okolo trče patke, kokoške i psi, dok koze pasu.

Katrin Ivanov Below i njen suprug Evgeny Ivanov Below, već više godina, vode malu farmu. Oboje su studirali agrikulturu i utemeljenjem ekološke farme si ispunili životni san. Ipak, uprkos uvriježenom mišljenju, ekološki farmeri ne zarađuju puno. Naime, mnogim potrošačima, ekološka hrana je još preskupa.

Iako je potrošnja uvišestručena, prema jednoj novoj studiji, udio ekološke – u ukupnom tržištu – hrane, s tek nešto više od 5%, još je vrlo mali. A mnogi ekološki agrikulturisti zapravo i ne žele povećati svoju proizvodnju. To vrijedi i za porodicu Ivanov Below.

„Imamo izravan kontakt s našim kupcima. To znači da ljudi dolaze nama, gledaju kako radimo, postavljaju pitanja i kupuju od nas“, pričaju.

 

Trend zdrave hrane, uvijek i iznova, dobiva različite poticaje. Posebno, mladi roditelji cijene ekološku hranu. Naime, hrana za bebe i djecu je daleko najpopularnija ekološka hrana u Njemačkoj.

Nihad Penava / Članak realizira Frutta da Penava, uz podršku Heinrich-Böll-Stiftunga, neovisne političke fondacije, pod okriljem Njemačke stranke zelenih (Bündnis 90/Die Grünen) iz Berlina.

  • LRC d.o.o. Sarajevo
  • Connect Agencija
  • Connect Agencija
  • LRC d.o.o. Sarajevo
Povezani članci

1

2

Tagovi: