Kroz različite panele i samostalne prezentacije o poslovanju obiteljskih kompanija govorili su osnivači kompanija, nasljednici, stručni konzultanti, odvjetnici i predstavnici banaka. Svatko iz svoga kuta dao je zanimljive osvrte na poslovanje obiteljskih kompanija.

Jučer je u Zagrebu održana 14. konferencija Budućnost obiteljskih tvrtki u organizaciji najutjecajnijeg hrvatskog poslovnog časopisa Lider. Kroz različite panele i samostalne prezentacije o poslovanju obiteljskih kompanija govorili su osnivači kompanija, nasljednici, stručni konzultanti, odvjetnici i predstavnici banaka. Svatko iz svoga kuta dao je zanimljive osvrte na poslovanje obiteljskih kompanija.

Najčešća tema koja se provlačila kroz sve panele ovogodišnje konferencije bila je vezana za akvizicije. U protekle tri godine zabilježen je njihov značajan rast u Republici Hrvatskoj, a sudeći po mišljenjima sudionika konferencije, trend će se nastaviti. 

Na panelu "Koji je sljedeći korak za tvoj biznis" sudjelovali su poduzetnici koji su već prošli proces akvizicije kao kupci ili su sami bili predmet akvizicije. Sugovornici su predstavljali kompletan tijek akvizicije, od same ideje, procesa, realizacije sve do razdoblja nakon akvizicije. 

Jedan od izazova zasigurno je vođenje akvizicijskog procesa kao i procjena vrijednosti poduzeća te financiranje akvizicije, odnosno zatvaranje financijske konstrukcije. Naglašena je potreba razumijevanja uloge banaka u akvizicijama poslovima. "Banka nema emocija i zanimaju je samo konkretni podaci i jamstvo kako će kredit koji je neko podigao za akviziciju biti uredno vraćen". 

Kroz panel "Rast kroz akvizicije – spavanje s jednim okom otvorenim" potvrđeno je kako nije lako prodati nešto što se godinama gradilo. Istaknuta je važnost angažiranja treće osobe prilikom prodaje ili kupnje kompanije - financijskih i pravnih savjetnika. 

Prevelika očekivanja 

"Prema istraživanju iz 2019. godine, samo 6% poduzetnika starijih od 55 godina vjeruje da će njihovo poduzeće biti prodano, dok 65% njih vjeruje da će poduzeće nastaviti poslovanje. U skladu s time, 61% poduzetnika vjeruje da će poduzeće preuzeti netko iz obitelji."
Mirela Alpeza, direktorica CEPOR-a  

Snahe i zetovi u biznisu

Običaj u obiteljskim kompanijama razmišljanje je o prijenosu vlasništva s jedne na drugu generaciju kroz prvi nasljedni red. Ali što kada u posao uđu bračni drugovi nasljednika, samostalno ili skupa s njima i kada se kompletno poslovanje kompanije prenosi za obiteljski stol nedjeljom. Što se tada dešava, kako to utječe na poslovanja tvrtke, a kako na razvoj obitelji, te o problemima i prednostima takvog modela poslovanja, raspravljalo se u panelu "Snahe i zetovi u biznisu" koji je vodio iskusni Boris Vukić. 

Mirjana Vučetić, direktorica u karlovačkoj tvornici pumpi Hamowa-Hidro, ispričala je svoje iskustvo kao snaha koja je naslijedila svekra u tvrtki i upravljački, ali i kroz udio u vlasništvu. Ispričala je kako je radila u obiteljskoj tvrtki svog svekra i prije nego je imenovana direktoricom i prije nego što je došlo do tranzicije u vlasničkim udjelima, a kada je svekar osjetio da je došlo vrijeme za tu tranziciju logičan izbor bila je, priznala je, ona sama.

‒ U kompaniju sam ušla čak i prije svog muža, što samo govori koliko je moj svekar bio mudar i pametan i znao je što radi – nasmijala je sve prisutne Vučetić.

‒ Ja sam kao direktorica mnogima bila samo ime na papiru, gledali su me kao most između osnivača i sina, no htjela sam biti stup firmi i ozbiljno sam shvatila svoju funkciju direktorice u obiteljskoj firmi. Ozbiljno se prihvatila posla, donosila odluke, davala otkaze, kupila zemljište za nove prostore i to je moj svekar vidio i ponudio mi je udio u vlasništvu. Kasnije je sin osnivača, moj suprug, otkupio udjel od vlasnika svog oca, koji je zbog godina  i umirovljenja izašao iz firme – naglasila je Vučetić i dodala da osnivač i dalje radi, ima svoj OPG i ima svoje pčele, ali nije angažiran u tvrtki.

Marijana Širić Sabljo, glavna financijska operativka u tvrtki Weltplast, inače je kćerka osnivača tog poduzeća. Osim nje, u toj tvrtki radi i troje preostale djece osnivača, svatko ima svoja zaduženja i svoje obveze. Svako dijete, premda su to odrasli ljudi koji su u kompaniji po 20-tak godina, ima u vlasništvu 12,5 posto udjela, a otac 50 posto.

‒ Za nas je najbolji recept da je među nama sve transparentno. Ne želimo da se nama tolerira više nego nekim drugim zaposlenicima, tako se stvara disbalans i nastaju problemi u kompaniji.  Pravila firme jednako vrijede za sve, ne samo za zaposlenike, već i za članove obitelji. Članovi obitelji su modeli i trebaju se ponašati kao i ostali, ako treba dolaziti na posao u 8, dolazimo u 8 – ispričala je Širić Sabljo te dodala da niti jedan partner braće i sestara u obiteljskoj kompaniji ne radi.

Zvonimir Bartolić, voditelj općih poslova u Spider grupi, zet je osnivača kompanije. Brat njegove žene danas je direktor, a njegova sestra, Bartolićeva supruga i on, također rade u kompaniji.

‒ Tranzicija vlasništva u Spider grupi se dogodila iznenadno i neočekivano, ali pripreme za taj proces su počele i prije, zaposlenici su zato imali povjerenje da će se kompanija voditi i nastaviti poslovati i nakon tranzicije. Gledao sa strane cijeli taj proces, sretan jer smo narasli od tada i drago mi je da smo imali snagu da nastavimo i rastemo – rekao je Bartolić i dodao da i treća generacija dolazi u tvrtku premda su djeca, ali imaju zaduženja u laboratoriju za razvoj čajeva gdje sudjeluju u novim izazovima poslovanja.

"Ćale ugrozit ćeš mi poslovanje"

Završno izlaganje je imao Boris Vukić. Kroz njega  je prepričao iskustvo iz jedne obiteljske tvrtke: 

Boris Vukić ima više od 20 godina iskustva u prijenosu poslovanja unutar obiteljskih kompanija. Surađuje sa stotinama regionalnih kompanija i po našim saznanjima, samostalno ili u okviru konzultantske kompanije radi to jako uspješno. Svojim jedinstvenim stilom, na duhovit i kritičan način, bez dlake na jeziku uspio je poslati vrlo važne poruke osnivačima o značaju pripreme za prijenos vlasništva u obiteljskim kompanijama. 

Otac, osnivač kompanije odlučio je povući se u mirovinu, prepustiti kompaniju svome sinu, a sebe zbrinuti iznajmljivanjem zemljišta, na kojemu se nalazi uprava i pogon, kompaniji koju je osnovao. Zemljište je bilo na njegovo ime i to je trebalo biti njegova zaslužena mirovina. 

Odlučio je da cijena bude 5.000 eura mjesečno, jer je kompanija bila jako uspješna i s uhodanim poslovanjem. 

Kada je razmišljanje podijelio sa svojim sinom nasljednikom ovaj mu je rekao: "Bit će ti to puno, ćale. Ugrozićeš mi poslovanje"

Ovogodišnja konferencija, po mišljenju svih sudionika i gostiju, ocjenjena vrlo uspješnom. Redakcija portala Manager.ba zahvaljuje se organizatoru na pozivu.

Manager.ba