Ovi vrijedni ljudi postali su prepoznatljivi, a njihovi proizvodi veoma traženi.

Vrijedna obitelj Muhović iz Goražda među najvećim je poljoprivrednim proizvođačima u ovom dijelu BiH.

Na svom imanju u mjestu Gornji Kazagići, Emir i Amina Muhović proizvode tone raznovrsnog povrća.

“Zemlje obrađujemo deset tisuća kvadrata, od toga je pet tisuća kvadrata pod plastenicima i pet tisuća je krumpir. Sada u svibnju/maju smo postavili još pet plastenika, što je novih 1.000 kvadrata, a sve obrađujemo suprug, djever i ja", priča Amina Muhović.

Navodi kako su počeli od nule, s dva drvena plastenika te da su vremenom širili proizvodnju. Braća Emir i Edin ranije su imali druge poslove kroz koje nisu mogli zaraditi dovoljno za život. I onda su odlučili pokrenuti vlastitu proizvodnju te su svoj posao registrirali kao poljoprivredni proizvođači.

"Nitko nam ne vjeruje dok ne vidi koliko traje naš radni dan i ja kažem ‘od mraka do mraka’. Muž i djever ustaju oko pet, a ja oko šest ujutro i radimo do devet, deset sati uveče, dok god se vidi, a prema svjetlu se roba sortira i pakuje. Robu prodajemo u Goraždu najviše, a manji dio u Sarajevu", dodaje ona.

Ovi vrijedni ljudi postali su prepoznatljivi, a njihovi proizvodi veoma traženi.
 

"Nije bilo lako sve ovo postići jer danas proizvodimo desetine tona povrća raznih sorti – paprika, paradajz, krastavica, krumpir, buranija, grah, patlidžan, mrkva, kupus, tikva i tikvice, a imamo i dosta voća, odnosno jabuka, tako da pravimo pekmez i druge prerađevine – ističe Amina uz napomenu da su samo prošle godine proizveli 18 tona krastavaca, paradajza i paprika. Sve kulture su zastupljene. U sezoni, od ožujka/marta pa dalje, radi se od 18 do 20 sati. Nekog bi umorilo samo da otvori i zatvori ovoliko plastenika", kazala je. 

Vremena za odmor nema, jer Muhovići imaju i krave i ovce.

"Radimo sve što moramo, na proljeće svi zajedno sijemo sitna sjemena, tu bude na tisuće sadnica, zatim čišćenje, oranje, frezanje, sadnja, pa đubrivo, mnogo je posla kad se baviš poljoprivredom, a svaki izgubljen sat moraš nadoknaditi. Problem je što u Goraždu nažalost nema pijace, ali nekako se snalazimo", ističe.

Navodi da podrške nisu imali izuzev poticaja čija isplata konstantno kasni i njen iznos nije kakav bi trebao biti, na temelju zakona, ali to ove vrijednu porodicu ne obeshrabruje.

"Sve bi mnogo bolje bilo da nije korone, dosta zeleni nam je propalo, 80 posto proizvedene salate i luka. Sve je neizvjesno i ne možeš biti pametan u ovoj situaciji, ali mi ćemo raditi pa što god Bog da jer mušterije su nam najvažnije i stalo nam je da su zadovolji. Mnogo je odricanja, truda i rada i ovo nitko neće da radi. Daješ maksimum od sebe pa i više. Neki ne vjeruju koliko radimo, ali onda dođu na lice mjesta i uvjere se",poručuje Muhović.