Adela Dobrić iz Travnika, svoje slobodno vrijeme provodi tako što kreira i proizvodi krpene/platnene lutke – Adelline.

Uvijek je zanimljivo vidjeti da netko pored svog redovnog posla radi nešto dodatno, bilo kao hobi ili honorarni posao.

I to nije samo zbog toga što se na taj način može doći do dodatne zarade.

Ovakvi «hobiji» često ljudima omogućavaju puno više – od poznanstava do novih iskustava, a vrlo često ljude znaju odvesti ka nekim novim šansama i prilikama. 

 

Nikad se ne zna gdje vas može odvesti vaša strast i pažnja koju joj poklonimo. 

Adela Dobrić je inače magistrica odgojnih nauka i radi u JU Obdanište Travnik u Travniku kao odgajateljica.

Lutka Adellina je nastala prije dvije godine. Na pitanje otkud ideja za lutku kaže da obično za kreativne ljude nema posebnog povoda za stvaranje, mada u isto vrijeme i ima.

Kako radi sa djecom i posao joj je da se igra sa njima, nije mogla ne primijetiti da se danas djeca manje igraju sa igračkama nego što je bio slučaj prije kada nije bilo informacione tehnologije na dohvat ruke.

Tako je došla na ideju da napravi mekanu, krpenu lutku koju će djeca moći gnjaviti i to se pokazalo kao dobar potez.

Adellinu izrađuje sama i za to joj treba mnogo vremena.

Od krojenja pa do lijepljenja dijelova lica protekne i nekih desetak sati efektivnog rada.

Lutka je isključivo od tkanine, visoka je jedan metar i teška manje od jednog kilograma.

Obično lutke pravi po nekom svom osjećaju za boje i kombinaciju boja haljine, ukrasa i kose.

Ima slučajeva kada naručitelj traži boju koju dijete najviše voli i takvim željama naravno udovolji veoma rado.

Na pitanje kako djeca reagiraju na lutku, rekla je da kada dijete vidi lutku prvi put naprosto ostane bez teksta.

Zasvijetle im oči i pojavi se osmijeh na licu, posebno što je lutka visoka pa u svoje ruke uzimaju „osobu“ koja je jednake visine.

Slično reagiraju i odrasli kada vide lutku. 

Adela kaže da je zanimljiv podatak da prilikom izbora igračaka svi manje ili više podliježemo stereotipima i tradiciji.

I tu pravi „pometnju“ i uživa u njoj.

Naime, postoji i Adellino – lutka muškog spola i za nju ima sve više zahtijeva i to je raduje.

 

Smatra da ne postoje muške i ženske igračke i to znaju svi koji se bave profesionalno odgojem i obrazovanjem na bilo kojem nivou.

Sa lutkom se razvijaju poželjne ljudske osobine i podjednako ih želimo i kod dječaka i djevojčica.

Adela je lutke zaštitila kod Instituta za intelektualno vlasništvo.

To kod nas nije česta pojava pa je objasnila zašto se odlučila na taj korak.

- Nakon izrade prvih lutki, interes je bio ogroman i odlučila sam zaštititi dizajn i ime svoje lutke i u tom procesu u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH dobivam informacije da je moja Adellina prva lutka, i igračka uopće, u našoj zemlji koja uživa ovo pravo. Moja obveza, kao nositeljice prava na dizajn i žig, je pratiti Službeni glasnik Instituta, što redovno radim, kako bih reagirala ako neko pokuša kopirati moj proizvod. Institut za intelektualno vlasništvo BiH radi transparentno i svi imaju uvid u ono što ljudi patentiraju, dizajniraju… Tu imate i troškove koji nisu baš mali. Ali vrijedi. 

 

Ove zanimljive lutke su već u mnogim domovima u BiH, ali su i otputovale širom svijeta jer ih ljudi često naručuju kao poklone.

Mogu se naručiti preko www.adellina.ba i FB profila Adellina Art.

(Hana Kazazović)