Ako se i vama dogodilo platiti račun za kojega niste zadržali dokaz o uplati pa vam je u međuvremenu stigla opomena, vjerojatno vam nije bilo svejedno. Kako biste izbjegli neugodne situacije, vrijedno je znati koliko dugo trebate čuvati dokaze o plaćenim računima. 

Koliko dugo čuvati račune? 

Neke je račune dovoljno čuvati godinu dana, a to se većinom odnosi na račune koji se plaćaju na mjesečnom razini, poput potrošene električne energije, grijanja i sličnih komunalnih usluga, te interneta ili telefona. 

Preporuka je kazne za prekršaje u prometu i plaćena osiguranja čuvati i do pet godina, dok stručnjaci i financijski savjetnici navode kako bi trebalo račune čuvati i duže od spomenutih rokova.

Godinu dana čuvajte račune za: 

- električnu i toplotnu energiju
- vodu
- dimnjačarske usluge
- telekomunikacijske usluge (telefon, mobitel, internet...)
- čistoću (odvoz otpada)
- isporuke i usluge za kućne potrebe
- poštanske usluge
 

Tri godine čuvajte račune za:

- komunalne naknade
- grobnu naknadu
- dopunsko zdravstveno osiguranje
- stanarinu
- naknadu štete
- osiguranje

Pet godina čuvajte:
- kazne za parking
- ugovore o životnom osiguranju

Šest godina čuvajte:
- dokaze o uplati poreznih obveza 

Deset godina čuvajte:
- dokaze o uplati obveza nastalih pravosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela.

Stručnjaci, pravnici i financijski savjetnici, preporučuju račune čuvati i duže od navedenih rokova. Tvrtke često znaju pokrenuti proces blokade nakon isteka nekog roka. Upravo zbog toga je najbolje čuvati račune i po deset godina.

UGOVORI, RAČUNI, PRESUDE,...
Koje dokumente trebate čuvati i koliko?

Kada nastupa zastara

Zastara za plaćanje režijskih troškova po ispostavljenim računima nastupa nakon jedne godine. To su računi za isporučenu električnu i toplotnu energiju, vodu, za održavanje čistoće, isporuke i usluge za potrebe domaćinstva, poštanske i telekomunikacijeske usluge, pretplate na publikacije i druga potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima.

Zastara teče iako su isporuke ili usluge produžene, a na svakom ispostavljenom računu za spomenute usluge po pravilu je određen rok u kome pružatelj usluge traži od potrošača platiti ispostavljeni račun.

Zastara ne znači kako dužnik više nije dužan, međutim, zbog činjenice što povjeritelj nije na vrijeme zahtijevao naplatu svoga potraživanja na propisan način, ima pravo uskratiti podmirenje svoga duga. Sudovi i druga javna pravna tijela ne prate zastaru po službenoj dužnosti, već je na dužniku pozvati se na nju i dokazati je. Potrošač se na nju treba pozvati tvrtki koja je izdala račun, i to pisanim putem. 

Ako dođe do pokretanja postupka prisilne naplate, često se događa da tvrtka koja pruža usluge uredno u zakonskom roku uruči tužbu u sud, a sud ju zbog pretrpanosti tuženiku uruči tek nakon 3-4-5, pa i 6 godina. 

Oko 1,2 milijuna komunalnih predmeta je na sudovima u Bosni i Hercegovini.

Manager.ba