Priča o vinariji sa stoljetnom tradicijom. Pradjed, djed i otac, svi su Begići bili hobisti, a Branimir je odlučio osvojiti tržište. 

U mjestu Prolog kod Ljubuškog, smještena je priča o Podrumu Begić, vinu i vinogradima starim skoro cijelo jedno stoljeće. Njena ozbiljnija priroda počinje kada mladi ekonomista, nasljednik i vinske i obiteljske loze, Branimir Begić, shvati kako su preci već izgradili brend i kako je vrijeme da hobi preraste u biznis.

"Pradjed je zasadio prve loze, djed ih proširio. Tada se vino pravilo samo za obitelj i susjede. Moj otac je 1998. godine, uz svoj redovni posao, iz hobija počeo puniti butelje, no kako to obično biva, hobi brzo preraste u nešto ozbiljnije", počinje svoju priču za Agroklub.

Otac "povukao ručnu", Branimir "dodao gas"

Tako se i dogodilo. Branimir se prisjeća trenutka kada je odlučio preuzeti kormilo obiteljskog posla. Njegov otac Leon, dugogodišnji bankar, u jednom je trenutku riješio "povući ručnu", jer je hobi već izrastao u nešto ozbiljnije. Dvojica Branimirove braće već su bila zaposlena na drugim poslovima, a on kao najmlađi nije se do tada ni vidio u svijetu vinara.

"Nisam studirao agronomiju, nego ekonomiju i menadžment. No, na trećoj godini fakulteta, kad je otac rekao kako će smanjiti proizvodnju, jer sam nije mogao stići sve, sinula mi je ideja – imamo brend, tržište, potražnja postoji, a Hercegovina se sve više otvara vinskom turizmu. Zašto ne bi gradili budućnost na onome što već imamo", priča Branimir.

I tako su od skromnih nekoliko tisuća litara, danas stigli na godišnju proizvodnju između 35 i 40 tisuća litara vina. Vinograde su proširili, te s 2,5 hektara vlastitih nasada došli do 6,5 hektara. Sarađuju i s kooperantima, čija je proizvodnja strogo kontrolirana na dodatnih 5 hektara.

Poglavlje u povjesti bh. vinarstva

Ponosni su na svoju jedinstvenu Žilavku selekcija Rastok. "Ime je dobila po polju Rastok, gdje su pradjed i djed zasadili prve vinograde. Grožđe dolazi isključivo s tih starih nasada, a vino odležava u bagremovim bačvama. To je kompleksno vino koje se uvijek rasproda u rekordnom roku", navodi mladi Begić.

Ova vinarija ispisala je i poglavlje u povijesti bosanskohercegovačkog vinarstva – prva je u Hercegovini zasadila plavac mali i nakon pet godina dokazivanja kvalitete, dobila službenu ocjenu kako se može klasificirati kao vrhunsko vino.

"Ponosni smo što smo zaslužni što je plavac mali uvršten na sortnu listu BiH. Ipak, to nije naš glavni pravac razvoja, jer ova sorta traži specifične uvjete. No, zato ulažemo u trnjak, našu autohtonu crnu sortu, dok plavac mali ostaje naš as u rukavu", dodaje.

Potencijal još čeka

Hercegovačka vina posljednjih deset godina, kako ocjenjuje, doživjela su rast u kvaliteti. Branimir kaže kako nema loše žilavke i da je to sorta s nevjerojatnim potencijalom, jedna od najperspektivnijih u Europi.

"Problem je što je potražnja veća od proizvodnje. Svake godine povećavamo nasade, ali mali vinogradari smanjuju površine zbog tržišnih uvjeta. Hercegovini nedostaje hektara i hektara vinograda kako bismo zadovoljili potrebe tržišta", kaže i dodaje kako se upravo zbog toga ne upuštaju ni u izvoz.

No, na jedno tržište van BiH ipak su poslali svoja vina, a riječ je o Karibima. Kada se ukazala prilika da pošalju svoje uzorke, dobili su pozitivan feedback tamošnjih somelijera, i tako je otpremljena prva paleta u ovaj tropski raj.

"Cijena je bila odlična, a prodaja ide jako dobro. Ove godine planiramo veće količine", dodaje Begić.

Dok se on uz pomoć braće posvećuju rastu vinarije, njihov otac Leon, koji se sprema za mirovinu, i dalje s veseljem ulazi u vinograd. "Cijeli je život proveo u banci, ali nema veće sreće za njega nego sjesti na traktor i otići među loze. Kad ode u mirovinu, imat ću najboljeg radnika s najmanje troška", smije se Branimir.

Agroklub | Manager.ba