AMERIČKI SAN ZLATNE TREBINJKE
Kako je Ivana postala jedna od najboljih mladih inženjerki u SAD-u
Manager.ba/banjaluka.com BiH 14 siječnja, 2019

Bila je najbolja plivačica BiH i sudionica Olimpijade u Londonu sa 16 godina, ali je sve sportske uspjehe nadmašila titulom najboljeg studenta na prestižnom univerzitetu u SAD.

Trebinjka Ivana Ninković ima samo 23 godine, a već živi svoj američki san za koji se izborila upornim radom na dva kolosjeka: sportskom i akademskom.

Zahvaljujući medaljama u plivanju, jedna od najmlađih olimpijki dobila je prije nekoliko godina punu sportsku stipendiju na univerzitetu „Arizona State University“ u Fenixu i iskoristila je maksimalno.

U svibnju 2018. godine mlada plivačica reprezentacije BiH na popis uspjeha dodala je, tako, možda i najveće i najznačajnije – diplomu iz inženjerstva, nagradu za najboljeg studenta generacije na smjeru softverski inženjering, te medalju za vrhunske rezultate u školovanju.

 

 

“Najbolji studenti svih smjerova su bili pozvani na svečanu večeru, gdje su nam dodijeljene medalje za najbolji uspjeh. To mi je jedna od najdražih medalja, iako nije sportska. Nas 18 smo bili počastvovani da sjedimo sa dekanom, najboljim doktorima nauka, najboljim magistrima i glavnim sponzorom na bini gdje su se dodjeljivale diplome” – priča Ivana za Srpskainfo.

O njenom diplomiranju izvještavala je i američka televizija ABC, s obzirom na to da je među više od 3.000 studenata koji su u svibnju diplomirali inženjerstvo u SAD, ona bila jedina sportašica. 

Visoke ocjene, rad na brojnim naučnim projektima, ali i upornost kakvom se diče samo najuspešniji sportisti, garantovali su joj i ponudu za posao u struci koja je stigla vrlo brzo nakon diplome.

Već nekoliko mjeseci, tako, ova djevojka živi u Houstonu i radi u naftnoj kompaniji kao inženjer na održavanju sistema, u vrhunskim uvjetima. 

 

 

Ivanin put do ovakvog uspjeha, kao što to biva, nije bio nimalo lak i zahtjevao je punu predanost onom što se radi.

Posebno kada se zna da je na školovanje u SAD otišla zahvaljujući sportskoj stipendiji, što je značilo da je podjednako morala biti odlična u plivanju i u studijama.

“Uvjet da dobijete punu sportsku stipendiju je da se pokažete kao sportaš sa potencijalom, a po dolasku na univerzitet da plivate za univerzitetski tim. Na ASU pored toga što moraš redovno trenirati i postizati zadovoljavajuće sportske rezultate, također, moraš i akademski biti uspješan da bi zadržao stipendiju. Imala sam vrhunske uvjete i trenerski tim na čijem čelu je Bob Boumen, najbolji trener u SAD, poznat i kao trener Michaela Phelpsa” – kaže Ivana.

Godinama je njen dan na ASU počinjao ustajanjem u pet, jutarnjim treningom, a zatim su slijedile obveze na koledžu, te još dva treninga, a radni dan bi završavala oko 21 sat. 

Sve to je bilo naporno, ali je ona željela postići ono što mnogo studenata sa sportskom stipendijom i ne pokušava: biti najbolja na jednom od najtežih smjerova, jednog od najprestižnijih univerziteta.

I sam njen izbor da studira na studijskom programu koji spaja inženjerstvo i menadžment bio je, kaže, neobičan za sportaša, jer to školovanje zahtjeva mnogo truda, odricanja i vremena.

“Svaki sportaš teži da u svom sportu postigne što bolje rezultate, a moj cilj, pored dobrih rezultata, je bio da svoje sportske uspjehe iskoristim za dalje školovanje. Kada je došlo vrijeme za fakultet, imala sam ponudu sa više koledža u SAD-u, a najbolje uvjete za sportsko i akademsko napredovanje sam dobila od ASU, koji su mi dali punu sportsku stipendiju. S obzirom na to da se taj univerzitet nalazi među najboljim u Americi, za školovanje je potrebno izdvojiti mnogo novca što je za naše uvjete nedostižno” – kaže ova djevojka sa odlučnim stavom sportašice, ali i nenametljivim osmjehom i držanjem dame.

Nakon što je završila studije, plivanje više nije obveza, ali Ivana je još daleko od kraja sportske karijere. I dalje trenira i planira nastupe na natjecanjima. 

Dok živi svoj zasluženi američki san, ne napušta je ni onaj sportski, da ponovo nastupi na Olimpijadi.

“Mnogo mi nedostaju plivačka natjecanja, zato sam nastavila trenirati i nadam se da ću iduće godine nastupiti na nekim natjecanjima, a Olimpijske igre su san svakog sportaša. Ako budem imala dovoljno vremena i sredstava, bilo bi lijepo da svoju karijeru okrunim još jednim odlaskom na Olimpijadu. Ja sam uporna osoba i kad sebi postavim cilj, ja ga ostvarim, ali kako moj tata kaže, stepenica po stepenica” – zaključuje Ivana, kojoj je uzor još od mladih dana u sportu, ali i u životu tenisač Novak Đoković.

 

Najdraža medalja iz Banjaluke

 

Plivanjem se počela baviti sa svega pet godina i to zbog toga što joj je ono preporučeno iz zdravstvenih razloga.

Talent, ali i predanost, uz nesebično zalaganje i podršku njene obitelji su od krhke djevojčice napravili sportsku šampionku.

 

 

Od svih uspjeha ona se, ipak, s najvećom radošću sjeća bronzane medalje na Juniorskom balkanskom prvenstvu u Banjaluci 2011. godine.

“To je ujedno bila i prva medalja za BiH u ženskoj konkurenciji, a nakon toga sam počela ostvarivati prve značajnije rezultate” – prisjeća se Ivana.

 

Srodna duša iz daleke Australije

 

Ivana je aktivna i na društvenim mrežama, gdje pratiteljai mogu vidjeti njene brojne fotografije sa koledža i putovanja po Americi, a među kojima je mnogo i onih sa dečkom Zackom iz Australije, također plivačem na studijama u SAD.

Kako ističe, on je njena srodna duša, ali za planove za brak je, dodaje, još rano.

Video
VIDEO
Kako izgraditi osobni brend - 5 ključnih elemenata
VIDEO
Hrvatska pjevačica otkriva tajnu rasta La Piela za 500 posto u godinu dana
VIDEO
Mate Rimac: Poznat mi je osjećaj kad puno radiš, a ne znaš hoće li firma preživjeti do idućeg tjedna