Recimo kako imamo jednu tvrtku. I recimo kako ona ima 5 ili 100 zaposlenih. I ima osnivača koji je to sve od nule napravio, a možda i iz garaže. I gradio i gradio i izgradio. I vodio i upravljao. I sad se malo umorio i želi da se netko drugi prihvati posla, a on malo uživa u plodovima svog napornog rada. Ribari, meditira, putuje ili za početak, u miru popije kavu bez telefonskih poziva.  

Tko će me zamijeniti? Dva su slučaja

I naravno, traga za nasljednikom. Ne nužno u onom klasičnom smislu nasljedstva, ali traži nekoga tko će se baviti biznisom kako bi se on mogao baviti odmaranjem. I tu se često dogode dva radikalno različita scenarija.

Prvi – osnivač koji traži Osnivača 2.0 – dakle nekoga tko je isti, preslikani on, ali mlađi i brži i bolji. Ali isti. Koji će znati sve odmah i preko noći od jednog milijuna napraviti dva, uz maksimalnu profitabilnost naravno.

Drugi – kada osnivač traži nekog namunjenog menadžera koji ima dobru reklamu i "tašnu i mašnu". I napravi neko čudo u roku od 24 sata.

Između ta dva ekstrema su naravno i sve druge situacije koje možete zamisliti, ali recimo za potrebe ove priče, kako su ova dva najčešće prisutna.

Ne tražite svoje kopije

I što se onda dgađa. Pa ovaj prvi, Osnivač 2.0 brzo pukne pod teretom neizgovorenih, a velikih očekivanja. Ako nije nastradao od očekivanja, onda jeste od pokušaja uklopiti se u iste okvire, raditi sve i znati sve – odmah, eventualno jučer.

Ovaj drugi, zvat ćemo ga "Tašna mašna" – od njega pukne osnivač. Jer ga je platio preko svake mjere, dao mu sve što je mogao i nije, a ovaj zauzvrat naobećavao kako će uskoro poletiti bez aviona. I bez pomoći ilegalnih halucinogenih supstanci. Obojica su zaboravili jedan mali detalj – "Tašna mašna" zahtijeva servis. Ne kao moja perilica koja se pokvarila drugi put u mjesec dana, nego servis i svitu ljudi oko njega koji će raditi, misliti, računati, smišljati, a on je tu kako bi – postojao.

I onda naš osnivač s početka priče, s pravom bude razočaran i shvati kako će morati raditi dok ga ne iznesu, jer nema tko drugi. Što je samo donekle točno. Ima tko drugi, ali morate znati tko je taj. Ne tražiti svoje kopije, ne zato što vi ne valjate, nego kopija nema i ne trebaju vam. Zaobilaziti raznorazne reklamne menadžere, jer svjetleće reklame nestanu kada ih se isključi iz struje i onda ne ostane ništa, samo mrak. Upravljajte svojim očekivanjima, precizirajte i iskristalizirajte. Ne očekujte čuda, jer se neće desiti. Očekujte ono što je realno, pa kad se to ispuni idete dalje i naprijed.

Kako odabrati?

Pa kako, pobogu izabrati? Pa lijepo – tražite ono što vašoj firmi treba. I vama svakako, ali prioritetno firmi. Treba neko da firmu održava na životu ili treba neko tko će je odvesti naprijed u neku novu dimenziju postojanja. Ok je i jedno i drugo, samo se izjasnite.

Kad smo to riješili, onda da vidimo kakav treba biti taj kojeg tražimo. Kakva znanja i iskustva treba imati da bi uspio. Kakav stav. Kakve vrijednosti. Nacrtajte ga, ne prema svojoj silueti nego prema potrebi i budućim ciljevima firme.

E, kad smo i to riješili hajde da vidimo gdje ćemo ga naći. Pa prvo pogledajte pod svojim krovom, što kućnim – što firminim. Ima li tu neki zaneseni i zdravo ambiciozni, koji bi uz malo vremena i brušenja mogao postati dijamant? Dakle, ne tražite u organizaciji savršenog i sablažnjavate se što ga nema – tražite onoga tko je najbliži tome, tko može i ko hoće. Najčešće ima. Kada se pogleda malo drugačije i bolje, bude ih više od jednog.

Ako nekim baš nesretnim spletom okolnosti – nema, onda tražite dalje. Takvog nećete naći pukom objavom oglasa i analizom biografija. Iskoristite nepreglednu mrežu kontakata koje ste izgradili s godinama, pustite glas šta tražite, raspitujte se, gledajte, slušajte. Ne, nećete uzeti tetkinog malog jer je tetka zamolila. I nećete ni pitati tetku. Ali ćete pitati, recimo – druge osnivače ili konsultante ili članove nekih udruženja i interesnih grupa u kojima se krećete. Angažirajte i profesionalce – dajte detaljan zahtjev, ovaj profil koji ste nacrtali i stavite rokove. Da, na kraju ćete platiti – ali, recimo da je to cijena slobode. Sad kad razmislite i nije bilo tako skupo.

Što kad nađemo ‘the one’?

I idemo do točke da ste ga našli. To je to. Sad možete ići. Ne nipošto, sad pogotovo ne možete ići. Ono što sad možete i trebate je: jasno postaviti očekivanja. Ne namaštavati, nego konkretno izgovoriti i zapisati kao ciljeve – šta se treba desiti za tri mjeseca, šta za šest, šta za godinu, šta za tri.

E, onda ćete ga lijepo uvesti u posao. Naravno, ne sami i samo vi sami – nego lijepo uvođenje izlomiti u dijelove i svako će biti zadužen za neki dio. I znati šta treba da se dogodi i kada da se dogodi. Ne jer su mudri, pa će sami znati, nego ćete i to lijepo izgovoriti i zapisati.
Budite uključeni u proces, pratite, korigirate i dajite feedback. Želite da proces uspije, znate šta je nagrada na kraju – da, lijepi odmor i hobiji i sloboda. Investirajte još malo svog vremena da se pobrinete da sve bude kako treba.

E, onda mili moji – kad je uveden, proradio i ide to, lijepo dogovorite – u šta gledate i kada to gledate. Prevedeno – npr. svakog trećeg u mjesecu, vas dvojica imate sastanak i gledate ključne pokazatelje i status ciljeva. I niste vi tu publika, nego sudjelujete i to angažirano. Ako ne ide – onda reagirate i korigirate i upućujete i podržavate. Što god je potrebno.

Ako sve ide dobro, rukovanje i hvala lijepo do sljedećeg mjeseca. I to je to, kraj bajke. Happy end. Kraj može biti i drugačiji, ali to je tema za neku drugu priču. Ova je sa sretnim završetkom.

womeninadria.ba / Manager.ba