Franšiza većim tvrtkama omogućuje razgranati se i razvijati, a poduzetnicima, vlasnicima malih tvrtki, pruža priliku voditi vlastite poslove uz pomoć i potporu veće i već dokazane poslovne organizacije. 

Sigurno ste barem jednom pojeli nešto u KFC-u, Burger Kingu ili McDonald's-u, tri globalna brenda koaj su razvila praksu poslovnog širenja poznatu kao franšiza. 

Što je to franšizni model poslovanja? Riječ je o zajedničkom pothvatu davatelja i primatelja franšize, u kojem davatelj franšize primatelju franšize prodaje pravo poslovati pod njegovim, već etabliranim brendom, uz poštivanje unaprijed definiranih ugovorenih obaveza vezanih za poslovanje i zaštitu reputacije brenda.

Razlozi zbog kojih netko želi razvijati vlastiti biznis po već gotovoj poslovnoj formuli, su različiti. Poduzetnik može vjerovati kako će primjenjujući izgrađen poslovni koncept izbjeći ili umanjiti mogućnost neuspjeha na samom početku razvoja svog biznisa, ili jednostavno ne želi riskirati suočavanje sa svim izazovima koje pokretanje vlastitog biznisa „od nule“ (gdje mu tek predstoji put izgradnje brenda i reputacije), sa sobom nosi.

Franšiza većim tvrtkama omogućuje razgranati se i razvijati, a poduzetnicima, vlasnicima malih tvrtki, pruža priliku voditi vlastite poslove uz pomoć i potporu veće i već dokazane poslovne organizacije.

U Europi posluje više od 15.000 franšiznih davatelja

Statistike pokazuju kako manje od 25% novoosnovanih tvrtki uspije preživjeti prvih pet godina poslovanja, dok kompanije koje su pokrenule svoje poslovanje kupnjom franšize, imaju stopu preživljavanja na tržištu veću od 90%.

Prema istraživanju Europske franšizne federacije, u Europi posluje više od 15.000 franšiznih davatelja koje zajedno posjeduju blizu tri milijuna lokacija i zapošljavaju oko 25 milijuna ljudi.

U Hrvatskoj ovaj model poslovanja primjenjuje se u 13 industrijskih sektora, a u Srbiji, prema podacima Privredne komore Srbije, više od 240 kompanija svoj rad bazira na konceptu franšiza.

I u jednoj i u drugoj susjednoj zemlji problem je zajednički - mali broj domaćih franšiza na tržištu. Dok je u Hrvatskoj do prije tri godine, njihov udio iznosio 20,5%, u Srbiji su strani brendovi činili 65% biznisa koji svoj rad baziraju na konceptu franšiza. S druge strane, prosječan udio domaćih franšiza u europskim zemljama kreće se u rasponu od 80 do 95%. 

Slabo razvijena svijest o franšiznom poslovanju

Koliko je franšizni model poslovanja popularan u Bosni i Hercegovini Forbes je razgovarao sa stručnjacima iz ove oblasti i poduzetnicima koji su razvili svoje biznise do točke u kojoj imaju svoje franšize spremne za regionalna i druga veća tržišta.

"Na žalost u našoj zemlji svijest o franšiznom poslovanju je slabo razvijena i ima dosta pogrešnih shvatanja. Ono je jako složen i ozbiljan proces u koji su uključene dvije strane, oni koji prodaju franšizu i s druge strane oni koji koji kupuju određeni franšizni model poslovanja za određenu teritoriju. Namjerno spominjem teritoriju jer je u ovom slučaju to tržište Bosne i Hercegovine za koje ne možemo reći kako je ekonomski stabilno i pouzdano. To je u startu određena prepreka donositelju odluke o širenju franšiznog poslovanja na određenu teritoriju. Ovo je jedan od niza razloga zašto franšizno poslovanje i naša svijest o franšiznom poslovanju nije na razini razvijenih zemalja”, kaže Bakir Deljković, stručnjak za marketing i CEO u agenciji The Simple, koja tvrtke provodi kroz kompletan proces franšiziranja.

On dodaje kako u BiH ne postoje ni službene državne ustanove ni zakoni koje adresiraju ovaj vid poslovanja.

"Sve nas to može dovesti do zaključka kako generalno imamo nerazvijeno frašizno poslovanje, što ne znači kako se u narednom razdoblju to neće promijeniti na bolje”, kaže Deljković.

Svakako postoje, napominje on, i pozitivni primjeri franšiznog poslovanja u BiH iz kategorija FMCG biznisa, auto i rent-a car industrije, modnog i bankarskog sektora, obrazovanja, koje godinama djeluju jako uspješno.

"U Bosni i Hecegovini imamo začetnike franšiznog poslovanja poput Economica iz Viteza. Jedan jako dobar primjer gdje je kompanija proširila svoje poslovanje kroz franšizno poslovanje i poslovnice koje su upravo otvarali njihovi partneri. Danas ne možete otići niti u najmanji grad u Bosni i Hercegovini, a da ne vidite Economic franšiznog partnera koji nudi proizvode iz njihove ponude“, kaže Deljković i dodaje kako je novi domaći brend Frishkie, nastao iz uspješnog poslovanja Juice & Smoothies barova koji se primarno bave pripremom i prodajom prirodnih sokova i smoothie-a, još jedan interesantan primjer kvalitenog i studioznog franžiziranja.

"Nadam kako ćemo u narednih šest mjeseci i ovaj brand vidjeti na nekim od lokacija diljem svijeta“, kaže Deljković.

A bh. brend koji je već izašao na tržište izvan granica naše zemlje i prodao svoju franšizu u inozemstvo je Chipas, lanac restorana iz Sarajeva.

Njegov poslovni koncept ponude ukusnih slanih jela od piletine, kao i slatki meni po pristupačnim cijenama, specifičan interijer i domaćinsku atmosferu, svidio se Poljacima, i da nije bilo pandemije izazvane corona virusom, koja je Poljake spriječila razviti biznis, ko zna, koje bi sve dimenzije ova poslovna suradnja imala.

Međutim, zdravstvena kriza bila je i prilika menadžmentu Chipasa svoj franšizni model dodatno unaprijediti kako bi na tržištu izgledali apsolutno konkurentno. Danas ovaj domaći brend, uz neovisno poslovanje od proizvodnje, marketinga i distribucije svojih proizvoda s EU certifikatima, finalzira vlastite franšizne pakete sa ekspertima iz oblasti franšiznog poslovanja i već bi narednog mjeseca mogli biti dostupni sa ostalim najvećim igračima na tržištima diljem svijeta.

"Želio sam u Sarajevu ponuditi nešto novo, kvalitetna jela, dostupna širokim narodnim masama, po povoljnim cijenama, tako je pokrenut Chipas”, kaže Muamer Čolić, idejni tvorac i vlasnik ovog bh. restorana.

Biznis bi mu kaže, bilo mnogo lakše razviti da je kupio franšizu nekog već izgrađenog brenda, jer bi time, napominje, počinjao s već “upakiranim” proizvodom, bez suočavanja s dječijim bolestima. 

"S franšizom bi bilo lakše, ali u posao sam krenuo ovako i nisam se pokajao, sada imam svoju franšizu”, govori.

Kako bi netko primio franšizu ne određuje samo njegova mogućnost platiti je, odnosno pokrenuti biznis, već i procjena ispunjava li netko uvjete i je li uopće dobar kandidat za franšizno poslovanje.

"Prvo se ispunjava franšizni upitnik, na osnovu odgovora donosi se procjena je li netko odgovarajući  kandidat za uzimanje franšize, i ovaj upitnik je izuzetno važan korak u cijelom procesu, upravo zbog kasnijeg poslovanja. Jer, netko može željeti otvoriti restoran, ali nije dovoljna samo želja, potrebno je znati nešto o tom poslu, jer cilj svima je uspjeti u biznisu“, pojašnjava Čolić i dodaje kako nakon izbora kandidata, slijedi potpisivanje ugovora, odnosno provedba pravnih procedura.

Nakon uspješno realizirane franšize u BiH, gdje je primatelj franšize postala Mesna industrija Vimar u Visokom, Čolić sa svojim brendom planira ulazak na regionalna tržišta.

Franchise Fee i Royalty Fee

"Ovo se generalno može posmatrati kao globalni uspjeh kada vidite naš lokalni brand na istom mjestu gdje su pozicionirani ostali veliki brandovi", govori Deljković i pojašnjava proceduru franšizinga.

"Pored internih faktora bitni su i vanjski utjecaji, a to su analiza tržišta, ekonomsko politička događanja na ciljanoj teritoriji i slično. Nakon što ste prepoznali što bi bi bilo zanimljivo za ciljano tržište idete u potragu za određenim franšiznim modelom. Franšize se mogu tražiti putem specijaliziranih portala za franšize, specijalnim sajmovima, putem brokera koji se bave prodajom franšiznih biznisa ili na kraju iravno kod davatelja franšiza. Nakon što se pronađe franšiza koja odgovara određenom tržištu ulazi se u pregovore oko kupovine franšize. Prije svega potpisuje se ugovor o povjerljivosti nakon čega davatelj franšize analizira primatelja franšize, a ujedno primatelj franšize analizira franšizni model i poslovanje davatelj franšize. Uz pretpostavku da obje strane prepoznaju interes, dogovaraju se uvjeti prodaje tj. kupovine franšize”, govori Deljković i pojašnjava financijske aspekte franšiznog poslovanja, napominjući kako finacijska sposobnost diktira i veličinu franšize.

"Franšizne naknade (Franchise Fee) za kupovinu franšize jako variraju i mogu biti od 0 do nekoliko stotina tisuća eura, mada obično se ovo kreće od 10.000 do 50.000 eura. Pored franšizne naknade dogovara se i postotak (Royalty fee) koji je primatelj franšize u obvezi isplaćivati davatelju franšize iz svakodnevnog poslovanja. Ovaj postotak varira ovisno od franžize ali je to obično između 5-9%. Davatelj franšize ova sredstva koristi za podršku franšize, održavanje i razvoj franšiznog sustava. Treći financijski dio je dio za promociju i marketing gdje je primatelj franšize u obavezi isplatiti davatelju franšize i taj dio obično iznosi između 1-4%.“

Nakon što se potpiše ugovor o suradnji, kreće se u realizaciju obostranih obveza koje su definirane ugovorom. Davaoc franšize priprema i realizira sve svoje aktivnosti kako bi osigurao primatelju franšize potporu za početak poslovanja. S druge strane primatelj franšize priprema svoj dio aktivnosti i nakon što obje strane realizirauju svoje obveze ugovorena franšizna aktivnost počinje s radom.

Definirani standardi

Nakon početka i tijekom poslovanja primatelj franšize mora se pridržavati definiranih standarda bez odstupanja, a davatelj vrši kontrolu standarda i ujedno vrši podršku za poslovanje na tržištu.

Ugovori predviđaju i mogućnost raskida, bilo zbog neuspjeha poslovanja, narušavanju imidža brenda, ili jednostavno želje izlaska iz poslovnog dogovora. Sve navedene opcije su jasno precizirane na samom startu poslovanja.

Deljković optimistično zaključuje kako Bosna i Hercegovina ima pomaka u franšiznom poslovanju što se kaže on, može vidjeti kroz primjere gdje na naše tržište ulaze veliki igrači kroz ovaj vid poslovanja, dok ga s druge strane raduje frašiziranje loklanih biznisa koji se nude iz Bosne i Hercegovine prema drugim zemljama svijeta.

“Ako netko želi pokreneti vlastiti biznis, prije svega bih savjetovao neka razmisli o kupovini neke od mnogobrojnih franšiza koje se nude diljem svijeta. Netko je prije prošao kroz sve prve faze pri pokretanju biznisa koje se kupovinom franšize mogu preskočiti i na taj način biti produktivniji u odnosu kada se kreće od početka. Drugi, po meni bitniji zaključak je ako netko ima stabilan lokalni biznis, upravo kroz franšiziranje ga može unaprijediti, čime kao poduzetnik ne prelazi samo osobne i zemljopisne granice, već stvara mogućnost da njegov bisnis radi za njega uz dodatno profitiranje”, govori on.

Škole kao franšize

Još jedna tvrtka iz BiH, School & School, djeluje i kao franšiza. Između ostalih gradova postoje škole u Sarajevu, Beogradu, Sofiji, Mostaru, Tuzli…, u kojima djeca putem finih, primjenjenih i tehničkih znanosti pronalaze svoju nadarenost i strast prema određenoj disciplini koja će im olakšati odabir buduće akademske i profesionalne karijere.

“Nakon poslednjeg neuspjeha sa IT Computers-om, obećao sam sebi kako nikada više neću imati skladišta, zalihe, dostavna vozila, cijeli niz komplicirane logistike, još tada sam znao kako će najveća vrijednost moga businessa biti ono što je u mojoj glavi.

Franšizni program School & School je baziran na „purpose-maximizers“ modelu, što znači kako nismo nužno usmjereni k profitu nego svrsi, odnosno misiji obrazovanjem promjeniti regiju. Naravno, nisu svi uspjeli ostvariti svoj School & School san, nažalost odustali su, svako iz nekog svog razloga, ali jedan je zajednički nisu shvatili kako je uspjeh School & School leži u širini edukativnog programa za različite generacije djece. Kako bi uspio sa našim programom morate imati širinu programa koji drugi ne mogu ostvariti, za to treba vrijeme, odricanje i velika volja. Vjera kako smo ovdje kako bi nešto ostavili iza sebe je presudan intrizični motivator koji odlučuje hoće li netko uspjeti ili ne”, kaže Nihad Softić, vlasnik “School & School”.

Izvor: Forbes BiH

Prilagodba: Manager.ba