"Jedite pužiće od tijesta kao u Bosni: Ova poslastica uspijeva kod kuće" - naslov je članka švicarskog portala tagblatt.cho o ponudi ove bosanskohercegovačke delicije u Bruder bureku.
Priča je to o Amiri Sakić iz St. Gallena, gdje s obitelji živi već 30 godina. Prvo je radila u ugostiteljstvu zatim kao čistačica za privatne kompanije. Povremeno bi na posao nosila burek.
- Svi su bili toliko oduševljeni burekom da su me svi savjetovali da otvorim restoran. I voila, evo ga - kaže Sakićeva, sada vlasnica ugostiteljskog objekta zanimljivog imena "Bruder burek".
Ova 52-godišnjakinja otkrila je kako je s deset godina, od mame i nene naučila praviti pitu: "Tako to ide u Bosni", rekla je Amira, a na pitanje što je potrebno, odgovorila je "puno ljubavi i srca".
Restoran je više od snack bara, ima 20 sjedećih mjesta, šank i zidove obložene drvetom. U podne ovdje uvijek bruji, a osim stalnih švicarskih mušterija, jedu i njeni zemljaci željni domovine i osoblje obližnje bolnice. Narudžbe preuzima Amira, a objektom upravlja jedan od tri njena sina, odnosno direktor Mehdin Sakić.
Objasnila je Amira kako se pravi burek, a vegetu nazvala "tajnom". Vrijedna domaćica pojasnila je kako je riječ o začinu bez kojeg se ne može praviti bosanski specijalitet. Dodaje kako se tijesto za pitu može napuniti čime god poželite - mesom, sirom, krompirom, spanaćem, ali i jagodama.
- Naravno, za slatke verzije ne treba puno soliti, samo tijesto - kaže ona.
Iako imaju točnu porciju koja se služi ima i onih koji pojedu i cijelu tepsiju.
- Na kraju krajeva, to je u BiH normalno - kaže Amira koja svoj posao u restoranu završava u 14 sati i onda odlazi kući gdje sebi sprema salatu: "Čitav dan sam uz miris bureka, prosto ga se zasitim."
Agroklub / Manager.ba












