Osim luke, gradi se i 1.200 kilometara dug razvojni koridor Iraka, koji bi povezivao Al-Faw s turskom granicom na sjeveru zemlje, uključujući i putnu i željezničku vezu. Veza na tursku transportnu mrežu mogla bi skratiti putovanje od Azije do Europe za 11 dana u odnosu na Sueski kanal...
Kao glavna pomorska veza Azije i Europe, Sueski kanal se suočava sa zagušenjima i sigurnosnim rizicima u obližnjem Crvenom moru. Priliku za alternativnu trgovačku rutu vidi Irak s lukom Al-Faw, koja će biti djelimično operativna ove godine, a očekuje se kako će u cijelosti biti završena 2038. godine.
Očekuje se kako će dubokomorska luka Al-Faw u južnoj provinciji Basra biti jedna od najvećih na svijetu i najveća na Bliskom istoku kada bude završena, s godišnjim kapacitetom od 99 milijuna tona tereta i 99 vezova. U studenome prošle godine završeno je prvih pet vezova u sklopu prve faze izgradnje, koji će već ove godine moći primiti brodove i tri milijuna kontejnerskih jedinica (TEU) godišnje.
Osim luke, gradi se i 1.200 kilometara dug razvojni koridor Iraka, koji bi povezivao Al-Faw s turskom granicom na sjeveru zemlje, uključujući i putnu i željezničku vezu. Veza na tursku transportnu mrežu mogla bi skratiti putovanje od Azije do Europe za 11 dana u odnosu na Sueski kanal.
Vrijednost cjelokupnog projekta procjenjuje se na 17 milijardi dolara (15,7 milijardi eura), od čega će pet milijardi dolara (4,6 milijardi eura) biti utrošeno na izgradnju luke.
Kako ide razvoj?
Projekt Al-Faw prvi je put predložen 2010. godine, a 2013. godine počelo je jaružanje morskog dna do dubine od 17 metara, što mu omogućava primiti čak i najveće teretne brodove. Izgradnja na kopnu počela je 202. godine, a južnokorejska kompanija Daewoo Engineering & Construction Co. izabrana je za glavnog izvođača prve faze projekta. Vrijednost ugovora bila je 2,7 milijardi dolara. Između ostalog, Daewoo i njegovi partneri izgradili su najduži lukobran na svijetu, dužine 14,5 kilometara, koji će spriječiti nakupljanje taloga na dnu i tako održati potrebnu dubinu mora.
U drugoj fazi bit će izgrađeni industrijski objekti, uključujući čeličanu i rafineriju nafte, dok će treća faza proširiti obližnji grad Al-Faw stambenim objektima, džamijama i tržnim centrom. U luci će također biti smještena baza iračke mornarice i bit će povezana s postojećom manjom lukom Umm Qasr putem od 60 kilometara.
Na površini od 54 četvorna kilometra, Al-Faw će obuhvatiti kontejnerske terminale koji će moći obraditi 25 milijuna kontejnera godišnje (usporedbe radi, Luka Kopar godišnje preradi milijun); terminal za rasuti teret kapaciteta 55 milijuna tona godišnje; terminal za opći teret, terminal za naftu; i roll-on roll-off (Ro-Ro) terminal za prijam vozila.
Irački "Neum"
Irak ima samo 58 kilometara obale. Poluotok Al-Faw, smješten na rijeci Shatt al-Arab, koja teče od ušća Eufrata i Tigrisa u Perzijski zaljev, zauzima uski obalni pojas od 20 kilometara i predstavlja jedini izlaz zemlje na otvoreno more.
Regionalna saradnja
Projekt financiraju iračka vlada i emiratska lučka grupa AD Ports Group iz Abu Dabija, uz sudjelovanje Turske i Katara. AD Ports Group je prošle godine formirala zajedničko ulaganje s iračkim operaterom luka GCPI za razvoj luke i uspostavljanje posebne ekonomske zone u toj oblasti.
U travnju prošle godine, irački premijer Mohammed Shia al-Sudani sastao se s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom. Tom prilikom ministri prometa Iraka, Turske, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Katara potpisali su memorandum o suradnji na projektu razvojnog puta, čija se prva faza očekuje do 2028. godine.
Erdogan je među glavnim pristalicama projekta, jer predstavlja alternativu ekonomskom koridoru Indija- Bliski istok- Europa (IMEC), koji izbjegava Tursku, a podržavaju Izrael i Ujedinjeni Arapski Emirati. Pored logističkih i industrijskih kompleksa, razvojni put predviđa i potencijalnu integraciju plinovoda i naftovoda između Iraka i Turske.
Nakon dva desetljeća rata i etničkih i vjerskih sukoba, Irak doživljava period relativne stabilnosti, iako povremeni napadi Kurdistanske radničke partije (PKK) na naftnu infrastrukturu između Iraka i Turske i dalje predstavljaju određeni sigurnosni rizik. Turska vidi PKK kao terorističku organizaciju i napada njene pozicije u iračkom Kurdistanu.
Dopuna, a ne zamjena
Irački razvojni put nikada neće u cjelosti zamijeniti Sueski kanal, jer željezničke i cestovne veze nemaju kapacitet teretnih brodova. Željeznice su brže, ali skuplje od pomorskog transporta zbog manjeg kapaciteta. Čak i 2021. godine, kada se teretni brod Ever Given nasukao u Sueckom kanalu, kroz kanal je prošlo 1,3 milijarde tona tereta, daleko više od 99 milijuna tona koliko će luka Al-Faw moći podnijeti.
Ali Sueski kanal je nesiguran otkako su pobunjenici Huti iz Jemena napali trgovačke brodove u tjesnacu Bab el-Mandeb u Crvenom moru između listopada 2023. i ođujka 2024., prisiljavajući brodare skretati na dužu i skuplju rutu oko Rta dobre nade u južnoj Africi. Nova veza mogla bi biti korisna kako za Sjedinjene Države, koje trenutno pružaju zaštitu trgovačkim brodovima koji prolaze kroz Suez i napadaju mete Huti, tako i za Kinu, jer bi razvojni put mogao biti uključen u njihovu inicijativu Pojas i put (BRI). Za Europu bi se otvorila nova ruta za naftu i prirodni plin u Perzijskom zaljevu i proizvode iz azijskih proizvodnih centara.
Prema portalu Middle East Eye, projekt bi Iraku mogao donijeti četiri milijarde dolara godišnje, što je oko 1,6% iračkog bruto domaćeg proizvoda (BDP). Sueski kanal, kroz koji putuje gotovo svaki treći kontejner i 12% svjetske trgovine, čini oko 2% BDP-a Egipta domaćina, dok Panamski kanal Panami donosi 5% BDP-a.
I tamo se razvijaju alternativne veze između Atlantskog i Tihog okeana zbog visokih tranzitnih cijena i ograničenog kapaciteta, uključujući plan Meksika za željezničku vezu preko prevlake Tehuantepec na jugu zemlje.
MEGAPROJEKTI
Meksiko uveliko gradi alternativu Panamskom kanalu
Izvor: Forbes Slovenija
Prilagodba: Manager.ba
