Zamijeniti sigurno radno mjesto za vrlo tradicionalan posao s kojim se više nitko ne želi baviti zahtijeva jednu poveću dozu hrabrosti i ludosti. A još je luđe što je taj potez napravljen prije više od dva desetljeća, a Romić i danas živi od lončarstva.
Umijeće izrade predmeta iz gline seže u prapovijest, no kao što su rijetki primjerci radova iz tog doba, rijetki su i predmeti koji su na tradicijski način nastali u današnje vrijeme. Igor Romić tvorac je barem pola milijuna njih. Osnivač lončarskog obrta Studio Croker živi svoj san, hobi je pretvorio u posao, a svoje unikatne tanjure proizvedene nadomak Svete Nedelje plasira u najfinije hrvatske, ali i u austrijske, njemačke i talijanske restorane.
Hrabrost i ludost spojili su se s kreativnom energijom i nekim neobjašnjivim unutarnjim glasom koji su Igora Romića odveli iz uredske stolice za lončarsko kolo.
Zamijeniti sigurno radno mjesto za vrlo tradicionalan posao s kojim se više nitko ne želi baviti zahtijeva jednu poveću dozu hrabrosti i ludosti. A još je luđe što je taj potez napravljen prije više od dva desetljeća, a Romić i danas živi od lončarstva. Dapače, stvara ekskluzivne linije tanjura za prestižne turističke i ugostiteljske objekte koje nerijetko kreira u suradnji s vrhunskim chefovima.
"Moji klijenti su uglavnom hoteli i restorani. Naše posuđe možete pronaći u šibenskom Pelegriniju, restoranu Zoi u Splitu, vili i vinariji Korta Katarina na Pelješcu, dubrovačkom Protu, Konavoskim dvorima, istarskom hotelu San Canzianu, zagrebačkom Dubravkinom putu, bistrou Pod zidom… Niz se nastavlja na niz restorana u Hrvatskoj, Austriji, Italiji i Njemačkoj“, kaže Romić za Forbes Hrvatska.
Naglašava pritom kako neovisno o tome radi li set posuđa ili samo komade koji nedostaju na tržištu, svakom restoranu pristupa individualno te za njega dizajnira autorsko, individualizirano posuđe.
Danas taj njegov biznis izgleda jako dobro. U svom studiju u Brezju nadomak Svete Nedelje ima i izložbeno-prodajni prostor, rukotvorine prodaje na webshopu, a izrađuje i posuđe za privatne klijente koji cijene ručni rad i žele nešto posebno. No, kada se tek počeo time baviti, od tržišta kojim se danas može pohvaliti nije bilo ni „t“.
„Keramikom sam se počeo baviti još davne 2001. godine. U to vrijeme radio sam u uredu, a keramika je trebala biti hobi. No, život je imao druge planove sa mnom. Hobi me ubrzo potpuno okupirao, a ubrzo zatim prerastao u poslovni pothvat. Otvorio sam obrt 2003. godine i zaplovio u poduzetničke vode. U to je vrijeme lončarstvo kod nas, ali i u svijetu bilo u prilično lošem stanju. Stari lončari pomalo su odustajali, a novih nije bilo. Kako to biva, u početku sam radio sve. Počeo sam s galerijama na moru kojima sam radio suvenire, uglavnom uporabne prirode – šalice, zdjelice, boce s jadranskim motivima, replike antičkih zdjela, kamenica, amfora. Ubrzo su došle ‘ozbiljnije’ narudžbe – poslovni pokloni za firme, izrada boca za maslinovo ulje za neke najpoznatije hrvatske uljare…“, ispričao je osnivač Studija Crokera.
Poslovna prekretnica
Točka preokreta dogodila se 2014. godine kada je u suradnji sa chefom Rudijem Štefanom osmislio cijeli set tanjura za šibenski Pelegrini. Inače, jedan od nekolicine hrvatskih restorana koji se mogu pohvaliti Michelinovom zvjezdicom. Izrada posuđa je oduvijek bila njegova želja, tako da se može reći da s tom suradnjom počinje ostvarenje njegova sna.
„Da, jedan san i velika želja za stvaranjem potaknuli su me da krenem. Počeo sam vrlo skromno, bez puno znanja, opreme i adekvatnog prostora, ali sam godinama uporno ulagao u sebe, opremu i na kraju jedan proizvodni, kreativni prostor u kojem mogu stvarati bez prepreka. Kažu da kada nađeš posao koji voliš, ne moraš više raditi cijeli život. Velika istina. Nikada na svoj posao nisam gledao kao na obavezu i tlaku. Jednostavno sam se bacio u lončariju, prihvatio je kao način života i priliku da se kreativno izrazim. U ovih 21 godinu kroz posao sam upoznao niz vrijednih ljudi, stekao znanja i iskustva, ali i stvorio brand od kojeg živim“, ističe poduzetnik koji je, kaže, u svom studiju dizajnirao i izradio oko pola milijuna raznoraznih predmeta od keramike.
Izrada tanjura bila je odavno njegova želja jer je i sam dugi niz godina radio u gastronomiji. Poznavao je način rada te razumio što jedan chef traži od tanjura. „Dugi niz godina proučavao sam tehnologiju kako bih izradio tanjur koji može dizajnom, ergonomijom i kvalitetom odgovoriti na, uvijek zahtjevno, tržište uporabne keramike“, govori Romić koji uz tanjure izrađuje i zdjelice, šalice, vaze, zdjele i druge razne artikle po narudžbi. „Ma sve što vam može pasti na pamet“, smije se.
Potpuno ekološki
Iako on to radi s velikim osmijehom na licu, treba reći kako je u ručnoj proizvodnji keramike proces koji dijeli ideju od finalnog proizvoda iznimno zahtjevan, ako ne i mukotrpan. Izrada keramike traje oko 12 dana za svaki tanjur. Romić opisuje kako se u tom razdoblju predmet modelira, polako i pažljivo suši, finalno obrađuje i na kraju pali na vrlo visokim temperaturama. Kruna svega je, navodi, glaziranje i finalno paljenje na 1.250 Celzijusevih stupnjeva, što je otprilike petina temperature površine Sunca.
„Paljenje se vrši u specijaliziranim pećima za keramiku. Moje su rađene po narudžbi i po točno određenim parametrima kako bi zadovoljile moje potrebe. Potpuno su digitalizirane tako da se cijeli proces paljena odvija u strogo kontroliranim uvjetima. Od prošle godine pogone se solarnom elektranom koju smo financirali vlastitim sredstvima. Tako sada, osim što radimo s potpuno prirodnim materijalima, energiju za njihovu obradu dobivamo na potpuno ekološki način“, elaborira obrtnik.
U solarnu elektranu uložio je 16 tisuća eura, no, to nisu najveća ulaganja jer drži kako investicija uvijek kreće sa znanjem. „Najviše ulažem u osobni razvoj. Pratim razvoj novih tehnika, materijala, energetike, ali i trendove u dizajnu“, kaže te dodaje kako neprestano radi i na optimiziranju prostora.
Sav trud se isplati
Budući da se radi o umjetničkom obrtu, nekakva velika povećanja proizvodnje ili čak serijska proizvodnja nisu opcija. Također, kako nema neke odgovarajuće škole, a obuka za rad na lončarskom kolu je duga, ne može se nadati ni potencijalnim novim zaposlenicima.
Izazova u poslu je puno, potvrđuje Romić. Ne samo što je izrada keramike spor i zahtjevan proces, nego se i svaka greška skupo plaća, a neizvjestan je i krajnji rezultat. Ipak, naš se sugovornik toga ne bi ni primio da ne spada u „klasu optimist“.
„Individualizirani pristup zahtijeva puno promišljanja, znanja i vještine. Sve je to nužno kako bih svojim klijentima osigurao originalnost i kvalitetu. No, sve to se isplati kada vidite da je klijent zadovoljan, a jelo upotpunjeno vašim tanjurom“, objašnjava poduzetnik-umjetnik.
Nadodaje kako profitabilnost ovakvog art&craft posla uvelike ovisi o sposobnosti prilagodbe u svijetu u kojem se sve jako brzo mijenja. Stoga će, kaže, i njegovi planovi ovisiti o kretanjima na tržištu. No, svakako u budućnosti je naumio razvijati nove proizvode i podizati njihovu kvalitetu te ih u još većoj mjeri plasirati na europsko tržište.
Forbes Hrvatska | Manager.ba