Dana 17. studenog 2017. godine u Zagrebu je održana treća znanstveno–stručna konferencija u organizaciji Međunarodnog kriminalističkog udruženja pod nazivom "Kriminalistika-izazovi sadašnjosti i budućnosti", prijateljski podržana od Zaklade Hanns Seidel.

Konferencija je imala tri sekcije, i to: Prva sekcija – Izazovi u razvoju kriminalistike,Druga sekcija - Primjena multidisciplinarnih metoda u otkrivanju suvremenih oblika kriminala i Treća sekcija - Primjena kriminalistike u funkciji privatnog sektora bezbjednosti. Konferenciji je prisustvovalo 38 sudionika, a tijekom konferencije izlaganje je imalo četrnaest stručnjaka iz pet zemalja.

Kompletni radovi će biti objavljeni u časopisu Kriminalistička teorija i praksa. 

Kao i prošle godine, jedan od stručnjaka koji je govorio o temi poreznog kriminala je i doc.dr.sc. Edin Čolaković, dipl.ecc., djelatnik Ministarstva financija Federacije Bosne i Hercegovine-Porezna uprava FBiH, angažiran i na Univerzitetu modernih znanosti (CKM) Mostar.

Na spomenutoj konferenciji Edin Čolaković je prezentirao i izložio svoj rad na temu „Porezna utaja kao suvremeni oblik kriminaliteta u teoriji i praksi.“ 

Porezna utaja je suvremeni globalni, odnosno svjetski fenomen. To je problem koji razara svjetsko gospodarstvo, ali u isto vrijeme svaku od zemalja pojedinačno. To je dakle fenomen koji zaslužuje pažnju. Globalna ekonomija izražena kroz korporatizam i globalni organizirani kriminal, prevazilaze zvanične državne granice, nominalne iznose državnih budžeta pojedinačnih zemalja, a pogotovo zemalja u razvoju, tranziciji i nerazvijenih zemalja. Takvo nekontrolirano stanje neminovno stvara pogodno tlo za djelovanje sve izraženijeg kriminaliteta poreznih utaja, kako na svjetskom, tako i na regionalnom i/ili nacionalnom nivou. 

Tradicionalni oblik poreznih utaja razvojem znanja sve češće ustupa mjesto suvremenijim i organiziranijim oblicima kriminaliteta poreznih utaja. Razvoj znanja i korištenje suvremenih znanja u kriminalne svrhe, omogućuje izvršiocima poreznog kriminaliteta brze i enormne nezakonite evazije javnih prihoda. Kriminalistika je znanost o otkrivanju i istraživanju kaznenih djela i njihovih počinitelja koja primjenom suvremenih znanja doprinosi na preventivnom i represivnom suprostavljanju klasičnim i suvremenim oblicima kriminaliteta porezne utaje. Ono što je također bitno za osnovno poznavanje poreza jest poznavanje pojma evazija poreza. Evazija može biti zasnovana na zakonskim odredbama ili može biti nezakonita. Kada je riječ o zakonitoj evaziji poreza, sasvim je sigurno da je to postupanje poreznih obveznika usmjereno prema plaćanju obveznih poreznih dažbina koje su neotklonjive, a da u poslovanju porezni obveznik otklanja plaćanje svih neobveznih poreznih dažbina. Ili jednostavnije, mora platiti što je obavezan i što se ne može otkloniti, a da pri tome ne plaća sve neobavezne dažbine.

Što je to fenomen porezne utaje?

Općenito pod pojmom poreznih utaja smatra se svjesno i/ili iz krajnje nepažnje izbjegavanje točnog obračuna i plaćanja posebno definiranog donjeg praga poreznih davanja na uplatne račune javnih prihoda.

Porezna utaja je nezakonita evazija svih oblika javnih prihoda od uticaja na zakonito funkcioniranje fiskalnog sistema. Porezna utaja je nezakonita aktivnost koja se javlja u tradicionalnom kriminalnom obliku, a razvojem globalnih odnosa u svijetu poprima oblike organiziranog kriminala i spada u teška krivična djela. Iskustvo potvrđuje da nema identičnih poreznih utaja, odnosno svaka porezna utaja je poseban slučaj za sebe. 

Porezna utaja je sigurnosni, ekonomski, kriminalistički, krivično-pravni, psihološki, politički, sociološki, odnosno u cjelini dosta široki fenomen. Porezna utaja indirektnih poreza po svom izvornom obliku identična je utaji direktnih poreza i porezna prevara kao fenomen treba se integralno sagledavati, jer se u principu (u zavisnosti od predmeta utaje), istovremeno čini porezna utaja direktnih i indirektnih poreza. Porezna utaja je dosta širok i aktualan fenomen koji zahtjeva teoretsku i praktičnu obradu.

Na konferenciji ste prezentirali vlastitu definiciju organiziranog kriminaliteta porezne utaje...

Tako širok i aktualan fenomen, kao što je porezna utaja, zahtjeva teoretsku obradu koja se fokusira na uzroke nastanka kriminalnog događaja porezne utaje. U literaturi se navode različiti faktori koji se smatraju ključnima za utaju poreza, a posebice na utaju poreza na dohodak. Među ostalim izdvajaju se stavovi dr. Dietera Brummerhoffa u knjizi Finanzwissenschaft - Efekt dohotka i efekt supstitucije kod različitih poreza, koji se odnose na utaju poreza PU = PU (TPU, F, P, ...,O) gdje je PU veličina porezne utaje, TPU veličina očekivane uštede na porezu, F lakoća porezne utaje, P mjera za veličinu kazne koja sadrži i rizik od otkrivanja, i O svi slučajevi i nemjerljivi faktori.”  Na tim naučnim temeljima definirao sam poreznu utaju kao oblik organiziranog kriminaliteta, određuje se kako slijedi: PUOK = SPC (KA, VO, OFOG) PU (TPU, F, P, ...,O) gdje je: PUOK, porezna utaja organiziranog kriminaliteta, OK, organizirana kriminalna grupa, SPC, specijalnost za izvršenje teškog krivičnog djela, KA, kapacitet, VO, volja, OFOK, ostali faktori organiziranosti kriminaliteta. 

Na ovakav način data formula organiziranog kriminaliteta poreznih utaja rezultat je iskustvene podloge autora ovog rada, koja je opredmećena metodom deskritivnog istraživanja stručne literature, koja je korištena u ovom radu. Ona treba poslužiti poreznim institucijama u sagledavanju organizacije, planiranja, koordinacije, komunikacije, koordinacije i kontrole kao sastavnih elemenata djelovanja koncepta sigurnosnog menadžmenta, a nadalje za percepciju i arhitekturu prevencije poreznih utaja kao oblika organiziranog kriminaliteta. Dakle, složen i multidiscipliran pristup u borbi protiv poreznih utaja podrazumijeva primjenu znanja koja su regulirana zakonodavstvom, a zahtjeva od ovlaštenih službenih lica i tužiteljstva poznavanje i praćenje suvremenih naučnih saznanja iz drugih oblasti, kao što su: materijalno pravo, kriminalistka, procesno pravo, menadžment, ekonomija, sociologija, psihologija kao i kontinuirano praćenje naučne aktualne zbilje.

Također, ukazali ste na važnost kriminalistike u suzbijanju poreznih utaja

Kriminalistika je nauka o otkrivanju i istraživanju krivičnih djela i njihovih počinitelja, pa time i poreznog kriminaliteta. Važnost i značaj kriminalistike kao nauke valjano se može sagledati na otkrivanju poreznog kriminala. Porezne prevare u suvremenom društvu bazirane su i na suvremenim znanjima izvršitelja krivičnih dijela. Brzi razvoj nauke i tehnologije posljednjih desetljeća pospješuje i usložnjava razvoj poreznog kriminaliteta. Izvršitelji poreznog kriminaliteta koriste nova znanja, čime porezne prevare poprimaju sve složenije oblike izvršenja te ih nije jednostavno otkriti. Društvo u cjelini zbog takvih okolnosti kontinuirano nepovratno gubi ogromna financijska sredstva, koja završavaju u kriminalnim sferama. Kriminalistika posjeduje i kontinuirano razvija vlastitu supstancu naučnih znanja, koja je nezamjenjiva na otkrivanju poreznog kriminala. Akumulirana supstanca kriminalističkih naučnih znanja, kontinuirano predstavlja potencijalnu energiju za suprostavljanje poreznom kriminalu, (kao i drugim oblicima kriminala). Upravo ta supstanca znanja iz naučne oblasti kriminalistike, temelj je za multidisciplinarni pristup u pogledu razumijevanja, objašnjenja i sprječavanja raznih oblika kriminaliteta, pa samim time i poreznih utaja. 

Na konferenciji ste izlagali o aktualnoj poreznoj paradigmi. Što je to zapravo?

Aktualna porezna paradigma je, da je porez osnovni prihod države bez nadoknade i da javni prihodi služe samo za državne potrebe. Neopravdano gledanje javnih prihoda kroz „takvu dimenziju” ograničava misao i emocije, dakle um poreznih obveznika u realnoj stvarnosti i percipira negativnu predodžbu, te sužava nepropusan mentalni filter bitnih informacija, o važnosti poreza i porezne politike. Uglavnom, porezni obveznici javne prihode gledaju kroz takvu dimenziju. To se odražava na poreznu kulturu koja se teoretski može sagledavati također iz različitih dimenzija. Kroz različite pristupe i škole porezna kultura se sagledava sa aspekta donosilaca propisa ili sa aspekta poreznih obveznika. Također se može sagledati kroz porezni sistem ili poreznu praksu u odnosu na državne vlasti, porezne vlasti i porezne obveznike. Na konferenciji sam ukazao na važnost društvenog kapitala i elemenata društvenog kapitala koji pored navedenog mogu sinergijski utjecati na nivo porezne kulture. Nije dakle teško uočiti da aktualna porezna paradigma pogotovo u nerazvijenim društvima, utemeljena na aktualnoj poreznoj kulturi, generira nezakonitu evaziju javnih prihoda. Uvođenjem elemenata društvenog kapitala u teoretsku raspravu i sagledavanjem pozitivnih efekata društvenog kapitala koji se ostvaruje kroz pravičnu i razvojnu poreznu politiku, stvara se jasnija slika o važnosti i značaju poreza u društvenoj zajednici. Iako neopipljive i teško mjerljive, društvene koristi koje se ostvaruju rastom društvenog kapitala u interakciji sa pravičnom i razvojnom poreznom politikom, očigledno u uređenim i razvijenim društvenim zajednicama zadovoljavaju socijalne, zdravstvene, kulturne i dr. javne potrebe.  Ovakav suvremeni teoretski pogled na širi značaj poreza i porezne politike, u aktualnoj zbilji donekle je karakterističan za visokorazvijena društva, ali je prihvatljiv i moguće ostvariv kroz teoretski koncept i dimenziju humanog održivog razvoja u demokratskim društvenim uređenjima.

Prema prof. emeritusu Zoranu Trputecu “Humani održivi razvoj je takav stupanj održivog razvoja u kojima su međusobno izgrađene pozitivne povratne veze i rekurzivna stanja u društvenom uređenju koje neprestalno teži uspješnom funkcioniranju društva i pojedinca, u skladnom prirodnom okruženju.” Pravilnim sagledavanjem porezne paradigme ukazuje se i na sigurnosni aspekt nezakonite evazije poreza kao i na važnost pravednog ubiranja poreza, bez diskriminacije poreznog obveznika, u odnosu na društvenu zajednicu u cjelini. Suprotno tome, društvo u kojem su kontinuirano u porastu siromaštvo, nepovjerenje, različiti antagonizmi, gdje do izražaja dolaze negativni elementi društvenog kapitala, narušeni su društveni odnosi, pa samim time i stagniraju ili su u opadanju psiho-fizički, emocionalni, intelektualni, duhovni potencijali, što utječe na intezitet pojave poreskog kriminaliteta.

Dakle, ako su porezi osnovni i najvažniji prihodi države, onda je njihovo pravično uspostavljanje, naplata i raspodjela, odnosno cjelokupna društvena korist koja se ostvaruje sredstvima iz javnih prihoda, u interaktivnom odnosu s pozitivnim elementima društvenog kapitala. Takav interaktivni odnos koji se ogleda u povjerenju između države i javnog sektora, ogleda se u konačnici i u društvu koje funkcionira. Suprotno navedenom, društvo (država) također može biti opterećena i negativnim elementima, kao što su: diskriminacija, korupcija, netolerancija, nesigurnost, nepovjerenje, koji negativno utječu na zajednicu i mogu biti stresni i antisinergijski elementi dijela, ili cjelokupne društvene zajednice. Naravno, tu su i drugi, bitni i nužni elementi od značaja za jačanje društva kao cjeline, kao što su: zdravlje, duhovnost, komunikacija, uključenost itd.  

Pravednim prikupljanjem javnih poreznih prihoda i kvalitetnom poreznom politikom može se pozitivno djelovati u korist društvenog interesa. Od bitnog je značaja da se u okviru porezne politike sagleda društvena izdržljivost sa aspekta pravičnog prikupljanja javnih prihoda. Javne prihode je dalje neophodno kvalitetno i pravedno raspodijeliti. Ukoliko je prikupljanje javnih prihoda nepravično i na štetu određenog sloja društva kao cjeline, na način da se više prikupljaju prihodi iz potrošnje (oporezivanje rada i teret na indirektne prihode), a da se pri tome poreznom politikom (zakonskim propisima) djelimično i/ili nedovoljno oporezuje vrijednost imovine bogatog sloja i/ili njihovo izraženo bogatstvo, onda takva porezna politika nije prihvatljiva za sve, pa je u pojedinim slučajevima i napadnuta raznim poreznim izbjegavanjima, utajama, prevarama kao i raznim koruptivnim aktivnostima, što se naravno odražava na poreznu kulturu društva kao cjeline.