KUVAJT
Dvije strane blještavog novčića
Manager.ba/Bif.rs Svijet 07 rujna, 2018
Izvor fotografije:
Kuvajt

Kuvajćani su uljuljkani u bogatstvo stečeno prvenstveno izvozom nafte, a dobro prolaze i strani stručnjaci koje Kuvajt „uvozi“ kako bi realizirao ogromne infrastrukturne projekte i cilj da postane financijski i kulturni centar u regiji.

Istovremeno, svakodnevno srećete ljude iz Indije, Pakistana, Šri Lanke ili Filipina koji se doslovno bore da prežive.

Prvo što vas dočeka čim stupite na kuvajtsko tlo je miris jakih začina i čudnih parfema, vrućina čak i u ranim jutarnjim satima ako dođete leti, a potom neshvatljiva gužva na pasoškoj kontroli.

 

 

Od skoro 4,2 milijuna stanovnika samo su 1,2 milijuna Kuvajćani. Svi ostali su stranci.

Što se više udaljavate od aerodroma, to vam je jasnije zašto su Kuvajćani manjina u vlastitoj zemlji.

Pred očima vam je jedno veliko gradilište.

Gdje god da krenete, ne možete a da ne primjetite kranove, radnike i kamione koji bruje pod pješčanim tlom.

Dinastija Al-Sabah, koja je već godinama na čelu Kuvajta, ulaže u gigantske projekte kao što su povećanje kapaciteta rafinerija nafte Al Ahmadi i Mina Abdulah s očekivanom proizvodnjom od 800.000 barela po danu, zatim u izgradnju grada Al Multla koji bi imao preko 400.000 stanovnika, 116 škola i 12 zdravstvenih ustanova.

Džaber Al Ahmad most smatra se jednim od najvećih projekata u cestovnom transportu vrijedan skoro milijardu kuvajtskih dinara, a trebao bi povezati glavni grad Kuvajt sa sjevernim dijelom zemlje.

Početkom ove godine objavljen je nacionalni plan koji pod nimalo inspirativnim nazivom „Novi Kuvajt“ ima jasno zacrtan i pomalo drzak cilj – da Kuvajt postane regionalni financijski i kulturni centar do 2035. godine, s više od 150 milijardi dolara prihoda.

 

Kako živi jedan od najbogatijih naroda svijeta

 

Kuvajt nije samo geografski ušuškan na samom vrhu Perzijskog zaliva, već su i njegovi državljani uljuljkani u besplatno zdravstvo i obrazovanje.

Bolnice imaju vrlo jasne instrukcije kako riješiti svaku situaciju i što je uloga svakog zaposlenog. 

U zemlji koja raspolaže sa osam posto svjetskih zaliha nafte koja čini više od 90 posto nacionalnog izvoza, o djeci uglavnom brinu dadilje i kućne pomoćnice dok roditelji izlaze u provod s prijateljima.

Državne škole važe kao loše, ali je zato privatno obrazovanje veoma kvalitetno, a većina mladih nastoji nastaviti školovanje u inozemstvu, prvenstveno u Americi.

 

 

 

Obitelj i njegovanje obiteljskih vrijednosti je nešto što se ljubomorno čuva i odolijeva suvremenim trendovima.

Poznato je da su Kuvajćani narod koji se voli dotjerati, prošetati i biti viđen.

Sa zalaskom sunca, čim se umire dnevne vrućine, stanovnici Kuvajta se šepure u podnožju perfektno osvjetljenih gradskih nebodera, gaze po mramornim pločicama u tržnim centrima, djeca se igraju pored savršeno podšišane trave i pozlaćenih spomenika.

 

 

Tu se viđaju skupocjene torbe, drago kamenje i brendirane naočale.

Mladi uglavnom kopiraju vršnjake sa Zapada u oblačenju i u stilu života, pa su, na primjer, objeručke prihvatili restorane brze hrane, a s njima i koji kilogram viška.

 

Naličje bogatstva

 

U početku boravka u ovoj arapskoj zemlji, stranci su mahom zbunjeni a veoma moćna uslužna industrija se svojski trudi da im olakša život.

Visoke tremperature tijekom većeg dijela godine razlog su što se sve više aktivnosti vezuje za zatvoren prostor.

Mnoge prodavnice, pa čak i apoteke, nude mogućnost kupovine preko interneta i ekspresnu dostavu na kućni prag.

Brojne svjetske kuhinje prosto se utrkuju da privuku mušterije raznim popustima, besplatnom dostavom ili drugim prednostima.

Kuvajtsku ekonomiju, u suradnji s naftom, čvrsto održava kuvajtski dinar koji je trenutno najjača valuta u svijetu (1KWD = 2,8 EUR).

Ovaj podatak stranci vjerovatno previde, jer kad se plaća dva dinara kava, pola dinara kruh – djeluje prilično jeftino.

Međutim, svakodnevni životni trošak fino se potkrada među novčanicima i tako za mjesečnu kupovinu namirnica i osnovnih životnih potrepština, odlazak u restoran ili koncert, tročlana obitelj lako može potrošiti i do 400 eura.

To je nedostižna suma za sve veći broj onih koji rade za jako malu plaću ili samo za bakšiš. (Bif.rs)