SAVJETI
Bruno Bokšić: KAKO SE RIJEŠITI SMEĆA U MOSTARU U 30 DANA
Manager.ba/brunoboksic.com BiH 12 veljače, 2020
Izvor fotografije:
brunoboksic.com

Puno ljudi žuga na smeće u gradu (i van grada) i treba na to žugati. Grad je prljav, smeće je svuda, deponija je zatvorena, a dvorište bolnice Bijeli Brijeg pretvoreno u švedski stol za štakore. 

 

E sad, gradske vlasti bi se trebale pobrinuti za ovo, ali pošto nema naznaka rješenja, idemo im mi pomoći u vezi toga. 

Da bi riješili problem smeća, potrebno je problemu pristupiti iz dvije perspektive: 

  1. Mikroproblem smeća— stanje po cestama, kontejnerima, i doživljaju ljudi o čistoći ili nečistoći grada
  2. Makroproblem smeća— problem gradske deponije, medicinskog otpada i zagađenosti

Svaki od ovih ima svoje probleme, izazove i rješenja pa idemo: 

 

MIKROPROBLEM SMEĆA — STANJE PO CESTAMA, KONTEJNERIMA I GENERALNOJ ČISTOĆI GRADA

New York 1990ih godina je bilo jedno od najopasnijih mjesta za život. Preko 600 000 nasilnih zločina je prijavljeno u gradu te godine, od čega se većina radila u metrou. 

Po ulicama su hodali prosjaci, ubojice, dileri, džeparoš i kriminalci koji su svaki dan zlostavljali građane New Yorka, ali se sve to promijenilo kada su na čelo policije došao William Bratton i primijenio ono što se zove teorija Slomljenog Prozora:

Kriminal je rezultat nereda. Ako je prozor razbijen i nepopravljen, ljudi koji prolaze tuda će misliti da nikog nije briga i da nitko nije na čelu (nema reda). Uskoro. još će se prozora razbiti i onda će se anarhija proširiti od jedne zgrade u cijelo susjedstvo…

I onda je Bratton predstavio svoj plan– riješit će problem velikog kriminala, ubojica i nasilja na cesti tako što će:

  • prefarbati grafite s metro vlakova
  • natjerati sve ljude koji se voze metrom da plaćaju kartu
  • smanjiti papirologiju potrebnu da se prosjaci i oni koji remete javni red i mir stave u zatvor na barem 24 sata.

U samo dvije godine implementacije ovih gore stavki, nasilni kriminal je spao sa 600 000 na manje od 120 000, a još 4 godine poslije je New York postao puno sigurniji od prosječnog američkog grada, sve zahvaljujući primjeni Slomljenog Prozora.

E sad idemo to isto primijeniti na Mostar– kako se riješiti smeća u gradu: 

  1. Postaviti puno manjih kanti po gradu— mogu se staviti male “žute” kante na svaku banderu (da, one na kojima piše “Ljubo, stavi nas više). Problem bacanja smeća ovisi od infrastrukture– ako ljudi nemaju gdje baciti smeće, bacit će ga na cestu
    • Ako netko razbije kantu (a netko uvijek hoće), ne čekati pola godine da ista promijeni, već je ujutro skloniti (točka 2) i staviti novu. Prije će njima dosaditi uništavati kante nego nama postavljati nove (sličan problem je bio u New Yorku sa šaranjem po metrou i isto je riješen– kada netko pravi grafit 3 dana, a ti ga prefarbaš u 10 minuta, onda neće ponovno potrošiti 50 sati na nešto što nitko neće vidjeti i što će nestati za 10 minuta)
  2. Raditi svakojutarnje skupljanje smeća i ostalog otpada s ceste svaki dan 30 dana— ovo je izuzetno važno za doživljaj grada kao čistog ili nečistog. Nije problem ako je netko bacio smeće na sred ceste, ali je problem ako to smeće ostane tu 10 dana. Jer onda taj isti lik koji je bacio to smeće će vidjeti da nikog nije briga što je smeće tu i samo će nastavljati bacati isto. Zato bi poduzeća koja hoće ovaj grad napraviti čistim trebala 30 dana zaredom, svako jutro odlaziti i kupiti smeće s mjesta na kojem ono ne treba biti– cesta, park, pločnik, zelene površine. Ovo se treba raditi u vrijeme dok ljudi još nisu krenuli na posao jer se onda dobije maksimalni dojam– čist grad svako jutro. Ljudi bi se navikli za 30 dana na stanje da je grad čist, da ga takvog trebaju smatrati i da se tako trebaju prema njemu ponašati. 
  3. Ne treba čekati da se smeće u kontejnerima napuni do vrha i “prelijeva” sa strane, nego kupiti ga po rasporedu— ako su samo 2 kontejnera ispred solitera, onda treba smeće svaki dan odvoziti jer tu živi 10 puta više ljudi nego u malom naselju s kućama. Dojam čini čuda.

Dodatni efekt: Reciklaža i postavljanje kanti za razvrstavanje otpada.

Sad idemo na “velike” probleme.

 

MAKROPROBLEM SMEĆA– PROBLEM GRADSKE DEPONIJE, MEDICINSKOG OTPADA I ZAGAĐENOSTI

Norveška uvozi smeće i koristi ga da pravi čistu energiju. Većina drugih zemalja nije tako energetski efikasna da uvozi tuđe smeće, ali su dovoljno dobri da svoje smeće pretvaraju u čistu energiju.

Singapur sagorijeva svoje smeće čime reducira količinu svog otpada za 90%, a usput time pravi 910 GWH struje godišnje što je dovoljno struje za 200 000 kućanstava u BiH za godinu dana– odnosno sva kućanstva u Hercegovini bi mogla živjeti od sagorijevanja smeća u Singapuru. 

Mi nismo ni Singapur ni N od Norveške, ali smo dovoljno pametni da iskoristimo smeće koje imamo na puno pametniji način nego da ga bacamo u Uborak. Neretvu, Radobolju ili Bunu. 

  1. Napraviti tvornicu za sagorijevanje otpada— dugoročno rješenje problema, ali trenutno je dosta neisplativo (koštalo bi oko 200 milijuna maraka).
  2. Pravljenje komposta od smeća i prodaja istog— MCC ovo radi godinama i dnevno naprave oko 20 tona komposta kojeg onda prodaju nazad
  3. Industrijska reciklaža— Postoje pioniri ovoga kod nas poput Albe i Duge, ali papir nije jedina stvar koja se može reciklirati. Industrijska reciklaža se tiče prenamjene stvari koje su klasificirane kao otpad u nešto drugo– papir, plastika, metali, hrana. Industrijska reciklaža je isplativ i unosan biznis i izuzetno je raširen po Zapadnom svijetu. 

Dodatni efekti i zbrinjavanje medicinskog otpada: SKB Mostar se žali na smeće iza bolnice. Jedno od rješenja su uređaji za uništavanje i zbrinjavanje upravo takvog otpada. U BiH imamo SinTion i ShredTion kojeg već koriste Klinički Centri u Brčkom, Sarajevu i Travniku pa ne vidim zašto ne bi mogli i u Mostaru.  Cijena oba proizvoda je 110 000 eura zajedno i oni bi za 10 dana obradili sav otpad koji se nakupio iza SKB Mostara.

 

VIŠE SMEĆA MANJE CVIJEĆA

Bila je davno ona pjesmica koja je govorila “više cvijeća, manje smeća”, a u Mostaru su je prekrstili odmah u “više smeća, manje cvijeća.” 

Ako slučajno netko iz Grada Mostara ili J.P Parkova čita ovo, neka slobodno uzmu ove ideje gore napisane i barem neke probaju realizirati– teško da će se napraviti tvornica za spaljivanje otpada jer je gradski proračun svega 60 milijuna maraka, ali neke druge stvari se mogu realizirati s malo ili nimalo para. 

Pa nam djeca možda jednog dana zapjevaju prave riječi:

Više cvijeća, manje smeća.

 

Preuzeto sa: https://brunoboksic.com/kako-se-rijesiti-smeca-u-mostaru-u-30-dana/

Tagovi:
Video
PREDRAG ČOVIĆ, PREMIJER ZHŽ
Vratite se ovdje
Berislav Marszalek, Entrio
Imamo ljude koji strastveno rade...
februar 2024
ASA Bolnica Sarajevo