Svi mogu primijetiti očite znake toksičnosti na radnom mjestu, naprimjer šefa koji vrišti na zaposlenike.

No, postoje i mnogi suptilni znaci koji nisu toliko očigledni, ali ipak ukazuju na to da radno okruženje nije onakvo kakvo bi trebalo biti.

Ovo su neki od tih znakova:

# Što ljudi zaista misle – saznate tek nakon sastanka

Bili ste na sastanku s grupom kolega na kojem je trebalo donijeti odluku ili je na dnevnom redu bilo nešto važno. No, nitko nije imao mnogo toga za reći.

Tek nakon sastanka, ljudi su se podijelili na manje grupe kako bi razgovarali o tome što stvarno misle, te iznosili stavove koje su zapravo trebali iznijeti na sastanku.

# Premalo je drugačijih mišljenja

Ovo je povezano s onim gore navedenim, ali odnosi se na sastanke tima na kojima se šef susreće s vrlo malo povratnih informacija ili gdje vrlo malo ljudi govori.

Mislite li da je scenarij u kojem šef drži monolog i svi se slažu s njim znak zdravog tima? Naravno da ne. To je znak da ljudi ne mogu slobodno razgovarati s vlastitim šefom.

# Samo određeni tip radnika odbija unapređenje

Svi koji napreduju u takvim firmama su isti tip ličnosti kao i šef koji o tome odlučuje, ili su to pak samo oni koji su besramni samopromotori ili ulizice. To je znak da vladaju predrasude i da se različitosti zanemaruju.

# Prema neradnicima nitko ništa ne poduzima

Malo stvari brže uništava moral nego kad neki zaposlenik koji ne radi skoro ništa na radnom mjestu i dalje sjedi tu i nitko ništa ne poduzima. To može biti zbog šefa „beskičmenjaka“ ili zato što nema dovoljno kontakta među ljudima.

Bez obzira na razlog, to će sigurno demotivirati veoma uspješne radnike. Trula jabuka veoma brzo može upropastiti cijeli voćnjak.

# Radi se u stalnom strahu od neuspjeha

Obratite pažnju na to o čemu zaposlenici razgovaraju. Je li prvenstveno riječ o tome kako postići određene zadane ciljeve, zadovoljiti vremenske rokove itd. – i posljedicama ako se to ne desi?

Ako je to slučaj, to govori o stalnom strahu – strahu od neuspjeha.

Naravno da se mora razgovarati o ciljevima i rokovima, ali se mora razgovarati i o drugim stvarima, kao što su timski rad, napredovanje, poštovanje i povjerenje, te o samom smislu onoga što se želi postići.

# Energija je na niskom nivou

Ponekad možete osjetiti toksičnost samo tako što ne osjećate nikakvu energiju. Zar se nitko ne smije ili ne razgovara u hodnicima? Hodaju li svi pognute glave ili se mršte cijelo vrijeme?

Na trenutak razmislite o suprotnom. Kad je energija na visokom nivou, to se ne može sakriti i čini se da jednostavno isijava iz zidova.

# Nitko ne traži vaš savjet ili pomoć

Ako su zaposlenici podijeljeni u male grupe ljudi koji su zatvoreni unutar svog malog svijeta, to nije dobro.

Takvim grupama nedostaje osjećaj otvorenosti, suradnje, dijeljenja i traženja drugog mišljenja. To je jedan oblik toksičnosti.

# Nitko nema pravu viziju

U nekim kompanijama se čini da nitko ne može artikulirati krupnu sliku? To je onaj osjećaj da se stvari rade bez pravog smisla, da nije jasno u kom pravcu se ide?

To je znak nedostatka bilo koje jasne vizije koja bi došla do svakog zaposlenika. Bez kormila i svjetionika, organizacija je predodređena da plovi u mraku dok ne udari u stijene, piše američki magazin Inc, prenosi BiznisInfo.