OSVAJANJE "MUŠKOG CARSTVA"
ŽENSKA AUTOKLINIKA: Majstorice u automehaničarskom poslu
Manager.ba/Bif.rs Svijet 24 srpnja, 2018
Izvor fotografije:
Patrice Banks

Ovo je priča o tome kako je Amerikanka Patrice Banks napustila izuzetno dobro plaćen posao inženjera u poznatoj kompaniji, da bi završila automehaničarski zanat i otvorila radionicu u kojoj zapošljava samo žene – mnogo je više od pukog dokazivanja u „svijetu muškaraca“.

Ona je, iznervirana arogancijom majstora i „paprenim“ cijenama njihovih usluga, naročito kada su u pitanju ženske mušterije, u svojoj radionici uporedo sa popravkama počela obučavati klijente kako da ih „ne prave ovcama“, što se pokazalo presudnim za uspjeh u novoj profesiji.

Osim analiza o tome koliko su žene ravnopravne u politici i poslovanju, stručnjaci su se upustili i u istraživanja nekih naizgled manje bitnih životnih situacija u odnosima među spolovima, a koja su, između ostalog, pokazala da su automehaničarske radnje jedno od najotpornijih uporišta „obrane od žena“.

 

 

Potaknuti brojnim pritužbama žena u SAD-u da im automehaničari za iste popravke naplaćuju skuplje nego muškarcima, istraživači sa američkog Nortvestern univerziteta su proveli eksperiment.

Ženski i muški anketari pozvali su 4.603 automehaničarske radnje pitajući koliko bi koštala zamjena jednog dijela na Toyoti iz 2003. godine.

Kada su obradili rezultate, ispostavilo se da su majstori u prosjeku ženama tražili 406 dolara za ovu popravku, a muškarcima 383 dolara.

Slično istraživanje provedeno je u Velikoj Britaniji, sa pitanjem koliko bi koštala navodna popravka kvačila na Ford Fokusu iz 2011. godine.

Ovi rezultati su bili još gori: automahaničari bi ženama naplatili oko 45 funti više nego muškarcima, a samo šest posto servisa ponudilo je istu cijenu za oba spola.

 

 

Šestocifrenu zaradu i visoke potpetice zamijenila majstorskom radionicom

 

Patrice Banks je prije toga radila kao inženjer u poznatoj kompaniji DuPont, na čelu laboratorije koja je ispitivala kvalitet opreme za proizvodnju.

Međutim, na zaprepaštenje svoje okoline, odlučila je da šestocifrenu zaradu, elegantnu odjeću sa visokim potpeticama i čiste klimatizirane prostorije zamijeniti čizmama, rukama umrljanim motornim uljem i majstorskom radionicom.

Na pitanja novinara zašto je napravila takav izbor, odgovarala je da ne želi više podnositi arogantno ponašanje majstora koji je tretiraju kao „duduka“ i svaki put joj isprazne novčanik za obične popravke.

Osim ponašanja „s visine“ kada bi ušla u „automehaničarsko carstvo“ muškaraca, doskorašnjoj inženjerki je dozlogrdilo da neki kvar ili čak redovan servis plaća višestruko više nego njeni muški poznanici i kolege, slušajući majstore kako predstavljaju posao koji su obavili kao da je u pitanju naučni doktorat.

 

 

Stoga je riješila „uzvratiti udarac“ tako što će im postati – konkurencija, koja će, pri tom, zapošljavati samo žene.

Prvo je morala steći odgovarajuće znanje i diplomu, a potom obučiti i kolegice jer ponuda na tržištu rada nije bila naročito ohrabrujuća: u automobilskom sektoru, uključujući i popravku vozila, žene su činile samo 1,7 posto od ukupnog broja zaposlenih.

 

 

Ženska autoklinika 

 

Nakon dvije godine školovanja i šegrtovanja dobila je diplomu kojom se dokazuje da poznaje „tehnologiju automobila”, dala je otkaz u kompaniji DuPont i u Philadelphiji otvorila automehaničarsku radnju pod imenom „Girls Auto Clinic“ („Ženska autoklinika“).

Kako bi mušterijama već na prvi pogled bilo jasno „s kim imaju posla“, odlučila je do logo njenog servisa bude elegantna crvena ženska cipela, koja umjesto potpetice ima francuski ključ.

 

 

Nekoliko žena je čulo za njen poduzetnički poduhvat i prijavilo se za obuku.

Na kraju prve godine poslovanja imala je pet zaposlenih djevojaka.

Servis se počeo razvijati, zahvaljujući iskazanim automehaničarskim vještinama i korektnim cijenama, ali i širenju poslovanja na prilično neobičan način: ženskim mušterijama je omogućeno da ne sjede uzalud dok čekaju popravku, već da u salonu ljepote u sastavu radionice iskoriste usluge manikira, pedikira i sređivanja frizure.

Ženska automehaničarska radnja je, kao krajnje netipična u svojoj branši, svakako pobudila radoznalost i bez ulaganja u reklamu, ali je to na samom početku bila i njena jedina prednost.

Mušterije su bile vrlo nepovjerljive kada bi ugledale majstorice u radničkim kombinezonima, a s crvenom mašnicom u kosi i ružem u istoj boji.

 

„Razgolićena“ muška konkurencija

 

 

S ciljem da objedini stečeno znanje na jednom mjestu, Patrice Banks je napisala vodič za održavanje automobila.

Vodič sadrži savjete šta je najbitnije da se preduzme u održavanju vozila, instrukcije za manje popravke i za jednostavnije radnje poput zamjene ulja.

Zahvaljujući vodiču počela je dobivati poštovanje i među muškim klijentima, jer kako ističe, u razvoju poslovanja najviše joj je pomoglo upravo to što većina njenih muških kolega namjerno mistificira svoju profesiju i generalno tretiraju svoje mušterije kao „ovce za šišanje“.

A na takav stav su alergični i mnogi muški vozači.

Video
PREDRAG ČOVIĆ, PREMIJER ZHŽ
Vratite se ovdje
Berislav Marszalek, Entrio
Imamo ljude koji strastveno rade...
februar 2024
ASA Bolnica Sarajevo