PČELE - UGROŽENA VRSTA
Što bi bilo kad bismo ostali bez pčela?
Manager.ba/Hip.ba Regija 31 kolovoza, 2018
unsplash.com
Izvor fotografije:
unsplash.com

Oprašivači, među kojima su dominantne pčele, godišnje doprinose s više od 22 milijarde eura europskoj poljoprivrednoj industriji. 

Iako nadobudniji spas planeta vide u flotama pčela-robota ili minidronova koji će u budućnosti oprašivati područja u kojima su nestale ili izumrle, teško da bi taj izum Nacionalnog instituta za napredne industrijske znanosti i tehnologiju iz Tokija, koji je ove godine bombastično predstavljen na tehnološkoj konferenciji u Teksasu, mogao nadomjestiti sve ono u čemu danas uživamo zahvaljujući pčelama.

 

I priroda oko nas i ono što jedemo ovisi o njima

 

Kukci, među kojima su dominantne pčele, oprašuju oko 80% biljaka na Zemlji.

Prinosi jabuka, krušaka i šljiva, primjerice, i do 90% ovise o uspješnom oprašivanju pčela.

No dok ih mnogi i dalje uzimaju zdravo za gotovo, poljoprivrednici, zaštitari prirode, pčelari, prirodoslovci… potvrdit će da je zbog pesticida, suša, uništenih staništa, manjka hrane, zagađenja okoliša i zraka, klimatskih promjena te sve češćih bolesti, pčela iz godine u godinu sve manje.

Einsteinovo upozorenje “Kad bi pčele nestale s površine Zemlje, čovječanstvo bi imalo još samo četiri godine života” sve je bliže da se iskuša u praksi.

 

Iznimno inteligentne

 

Pametni su tako, a riječ je o pčelarima iz Hrvatskog pčelarskog saveza potpomognutima kolegama Mađarima i Slovencima, ovih dana krenuli u bitku za proglašenje pčele ugroženom vrstom.

Samo tako znaju, taj će problem prepoznati i mjerodavni, a možda i donirati koju kunu da bi se lakše borili s “vjetrenjačama”.

Nestajanjem pčela slabi oprašivačka aktivnost, što se odražava i na agrikulturu, ističu u Hrvatskom pčelarskom savezu, pa njegov čelnik Željko Vrbos najavljuje sveobuhvatnu akciju u koju bi se uključili i bruxelleski parlamentarci i do proračunske 2021. izborili za zaštitu pčela.

 


 

Makar jedan tretman protiv bolesti koje ih napadaju trebao bi se obaviti na trošak nacionalnih vlada, smatra Vrbos.

Naravno, potrebna je i bolja edukacija potrošača te bolja kontrola patvorenog meda koji i pčelarima, a i pčelama kvari posao.

Istraživanje Europske komisije pokazalo je da je trećina meda koji dolazi na EU tržište krivotvorena te da kvaliteta ne odgovara deklaracijama čime je poljuljano povjerenje potrošača u med kao najzdraviji proizvod.

 

Koliko dugo ćemo uživati u medu?

 

S obzirom na to da su iznimno inteligentne, nisu stari narodi uzaludno govorili da pčele umiru, a ne ugibaju.

Američki Indijanci su još prije šest tisuća godina koristili med kao lijek i jelo.

Faraoni i rimski vladari na svojim su grobnicama redovito imali nacrtane pčele za koje se pretpostavlja da na planetu Zemlji žive već 150 milijuna godina.

 


 

Dobitnik Nobelove nagrade Karl Von Frisch otkrio je da pčele posjeduju memoriju za vrijeme i prostor te da tu sposobnost koriste pri izgradnji nove košnice.

Kad lete u mraku, pčele mogu lokalizirati točno odredište cvijeta, nektara, peludi te svih ostalih bitnih informacija zahvaljujući “dvjema antenama” na tijelu koje sadrže tri tisuće senzora.

Medonosne pčele imaju 170 receptora mirisa koji im omogućuju rodbinsko prepoznavanje, društvenu komunikaciju unutar košnice i pronalaženje hrane.

Njihov je njuh toliko precizan da mogu razlikovati stotine različitih biljnih sorti.

Primjerice, pas tragač pogađa mirise u 71% slučajeva, nakon tri mjeseca treninga, a pčela u 98%, bez obzira na mirise u blizini koji je ometaju, poput parfema, motornog ulja…

Medonosne pčele znaju da je planet okrugao te mogu računati kutove i zakrivljenja da bi se orijentirale.

Prosječna pčela proizvede oko 1/12 žličice meda u životu, a tijekom jednog leta posjeti 50-100 cvjetova.

Svaka pčela u koloniji, koja broji od 20 do 80 tisuća jedinki, među kojima i nekoliko stotina do tisuću trutova, ima jedinstven miris, da bi je članovi kolonije mogli prepoznati.

No, samo pčele radilice mogu ubosti ako osjećaju da su u opasnosti.

Nakon što se žalac “zakači” za ljudsku kožu, pčela ugiba, no pri susretu s drugim insektima ili životinjama, obično prežive.

Trutovi pak nemaju žalce i njihov je osnovni posao parenje s maticom.

 

20.000 vrsta pčela

 

Med i ostali pčelinji proizvodi, posebice propolis, danas su dokazano učinkoviti protiv virusa i bakterija.

Uz apiterapiju, tisućama godina u svijetu je poznata i apipunktura koja koristi pčelinji otrov kao lijek koji su cijenili i Karlo Veliki, Ivan Grozni, Mao Ce Tung…

No pčele danas misteriozno nestaju što se u svijetu naziva poremećajem raspada kolonija (CCD), a glavni uzrok su, sumnja se, pesticidi pod imenom neoniktinoidi, koji uzrokuju pomore pčela ili pak gubitak orijentacije zbog čega se gube te izumiru čitave zajednice.

Eurozastupnica Marijana Petir, koja se zalaže za izravne potpore po pčelinjoj zajednici u okviru prvog stupa ZPP-a, kaže da oprašivači, među kojima su i divlje pčele, godišnje doprinose s više od 22 milijarde eura europskoj poljoprivrednoj industriji te je važnost pčela u poljoprivrednom sustavu neizmjerna.

– Danas u svijetu postoji oko 20 tisuća vrsta pčela, od čega u EU obitava 10%.

Bogatstvo raznolikosti vrsta povećava se od sjevera prema jugu Europe, a najviše vrsta nalazi se u mediteranskoj klimatskoj zoni, dok je najveći broj ugroženih ujedno i endemičnih vrsta zabilježen u jugoistočnoj Europi – ističe ona.

 


 

Na području EU djeluje oko 630 tisuća pčelara koji svake godine u 16 milijuna košnica proizvedu oko 200.000 tona meda.

No unatoč tome broj pčelinjih zajednica u nekim se državama članicama smanjio – i za 50%.

Alarmantne brojke govore da EU trenutačno nedostaje čak 13 milijuna pčelinjih zajednica pa nije čudno što se više od 40% potreba podmiruje uvoznim medom iz trećih zemalja koji je često i upitne kvalitete – a često i nije proizvod pčela.

U Hrvatskoj se u prosjeku proizvede od 7500 do 10.000 tona meda godišnje, što je uz potrošnju od 1 kg po stanovniku i više nego dovoljno za hrvatske potrebe.

No trgovci ga svejedno uvoze i domaćim pčelarima zagorčavaju posao i ruše cijene.

Lani je, prema podacima HGK, izvezeno 470 tona meda za oko 2 mil. eura, a uvezeno1600 tona za 3,2 milijuna eura.

Povezani članci

1