Evaluacijom do održivih rezultata
Znanje i vještine
Manager Projekti 27 kolovoza, 2020
Izvor fotografije:
pixabay.com

Može li biti previše znanja? Da. Ponekad se izgubimo u teoriji i zaboravimo na vještine.

 

PROČITAJTE VIŠE: Grad kao brend

 

Kada govorimo o znanju i vještinama, ne moramo misliti nužno na podjelu teorija – praksa. Osnovne vještine učimo u osnovnoj školi i smatramo to jako bitnim, ako ne i presudnim za naše dalje školovanje. Svi smo ponosni i jasno nam je da će nas pratiti dalje kroz život, da bez toga ne možemo. I to je točno, ali je li dovoljno?

Sama riječ 'pismenost' po definiciji podrazumijeva svladavanje vještina pisanja i čitanja i tu završava. 

Koje vještine nas uče u daljem obrazovanju? Kao da se negdje u putu potpuno zaboravi na potrebu za usvajanjem novih vještina.

Vještina koje su također neophodne za naše dalje djelovanje. Danas se pojam pismenosti proširio na informatičku, informacijsku i medijsku pismenost i u ova tri slučaja nema 'završetka', nije ih moguće do kraja naučiti, jer se stalno razvijaju. 

 

 

Kako dijete naučiti ovim vještinama i kada početi? Prema nekim smjernicama kaže se da dijete treba samo pokazati interes. Kada bismo se vodili ovom mišlju onda se ne bi trebali naći u situaciji da djeci zabranjujemo korištenje nekih novih tehnologija, već trebamo naći način kako da svoj način prijenosa znanja prilagodimo njima i njihovim mogućnostima.

Ne trebamo se 'boriti' protiv njih već ih uvrstiti u svakodnevne organizirane životne aktivnosti, učiniti ih sastavnim dijelom obrazovanja, jer ih samo tako možemo kontrolirati i usmjeravati. 

Kada je riječ o ovoj temi ne mogu da se ne dotaknem i drugih vještina koje nas prate kroz život, a nekako ih učimo 'usput', kao da je riječ o lekcijama koje nas treba naučiti život, a ne škola.

https://www.instagram.com/p/CB2MFsbJlI2/?igshid=1b8hgdf81gbl7 

 

 

Svi smo imali bar jednog prijatelja u školi kojemu je bilo jako teško kada mora ustati i pred razredom pročitati svoj sastav.

Danas možda taj isti učenik zna da je riječ 'samo' o sramežljivosti i da to nije ništa strašno, ali zar ne bi bilo bolje da se tada kaže tom učeniku da se i to može naučiti (ako želi).

Danas se na svakom koraku nude radionice: 'Kako govoriti u javnosti. Vještine govorenja'. Zašto te iste radionice ne bismo prilagodili djeci, kao dio osnovnog obrazovanja i tako im pomoći. Poslije ćemo ih manje trebati. 

Nismo svi isti i jasno je da se sustav ne može prilagođavati pojedincima, ali ne bismo smjeli doći u situaciju da učenje nekih vještina prepustimo slučaju, nužno je da pronađemo način kako ići u korak s vremenom i na tom putu staviti obrazovanje na prvo mjesto.

 

 

Europska unija je prepoznala ovaj 'problem' i uvrstila poboljšanje kvalitete, ali i načina učenja u svoje osnovne strateške ciljeve.

Postavljeni su mjerljivi ciljevi o povećanju broja ljudi koji će se uključiti u obrazovanje.

Prepoznali su da je to jedini način da se postave čvrsti temelji za razvoj. Možda nam se čini da to svi znaju i da se na tome puno radi, možda zaista i jeste, ali rezultati nas demantiraju i pokazuju da imamo još puno prostora za napredak.

To trebamo osvijestiti i prihvatiti kao vlastiti identitet, ne treba okrenuti glavu kada nešto ne ide kako smo zamislili. Potrebno je samo malo organizacije, širenja i korištenja rezultata.  Zajedno možemo puno toga.

Ako želite podijeliti svoje mišljenje ili pratiti svakodnevne objave o sličnim temama pridružite mi se na instagram profilu @evaluatorbih

Andrijana Vučić

Autor opis: 
Prehrambeni tehnolog,magistrirala na sveučilištu u Sarajevu. U 16 godina radnog iskustva usko vezana uz oblast kontrole hrane i jačanja kapaciteta sustava. Evaluatorica u procesu pisanja i pripreme projekta.
Slika autora: 
O Autoru
Manager