Svijet u kojem živimo u ovom trenutku ne nudi baš puno razloga za pretjerani optimizam. U datim okolnostima, bilo bi razborito prihvatiti pomoć tamo gdje se pomoć ponudi.
Naime, taj isti svijet pun je posebnih ljudi s darom da pokrenu druge i potaknu ih da budu odvažniji, uporniji, bolji.
POGLEDAJTE JOŠ: Mostarka - veleposlanica i organizatorica: Upoznajte novu kolumnisticu poslovnog portala Manager.ba
Jedna od “posebnih” svakako je Michelle Obama. Njena knjiga “Moja priča” dođe nam kao poziv da o svemu dobro razmislimo i krenemo ispočetka.
Michellina fascinantna i nadasve poučna storija počinje u stanu od 80 kvadratnih metara u predgrađu Chicaga i završava u Bijeloj kući, gdje se na 6 katova prostiru 132 sobe, 35 kupatila i 28 kamina.
Ipak, ova priča nije bajka i Michelle nipošto nije Pepeljuga.
Michelle Robinson rođena je i odrasla u dijelu grada koji se, s 96 % afroameričkog stanovništva, lagano pretvarao u geto. Međutim, to ju nije spriječilo da se punih osam godina, od siječnja 2009. godine do siječnja 2017. godine, “svako jutro budi u kući koju su izgradili robovi”.
Njezini roditelji nikada nisu bili na moru i nikada nisu otišli van na večeru. Svaki zarađeni novčić ulagao se obrazovanje djece, Michelle i njezina brata Craiga.
Moć znanja je poruka koju Michelle šalje gotovo na svakoj stranici ove knjige. U stopu slijede poruke o predanom radu, onome bez zabušavanja i bez prečaca.
Michelle je bila jedna od samo nekoliko afroameričkih djevojčica u srednjoj školi i jedna od nekoliko Afroamerikanki na prestižnom američkom sveučilištu Princeton.
Ništa bolje nije bilo na Harvard Law School, a nakon diplome - jedno od samo nekolicine afroameričkih lica među čikaškom odvjetničkom elitom.
U Bijeloj kući bila je p r v a američka c r n a prva dama, nakon četrdeset tri bijele žene prije nje.
U svakoj od ovih faza Michelle nam pokazuje kako se nije dala ograničiti, niti strpati u stereotip. Ona greške ne ponavlja, ona iz njih uči.
Ne obilazi prepreke, uklanja ih i neprestano podiže vlastite norme. Tako primjerice, kad shvati da mrzi biti odvjetnica, riskira i odabere težu opciju, u državnoj službi. Kad shvati da pretjerano ne mari za politiku, podrži predsjedničku kandidaturu svog supruga.
Ružna i nepravedna slika koja je o njoj u američkoj javnosti stvorena još za vrijeme Barackove predsjedničke kampanje 2008. godine, bila je vrijedna lekcija i u pravo vrijeme.
Na teži način, Michelle je vrlo brzo naučila (i s nama velikodušno dijeli) kako moramo biti fokusirani na sebe i ono dobro što radimo, ne obazirući se na crnu istinu kako će se uvijek naći neko tko nas neće voljeti - što god i kako god da napravimo.
Za javnu osobu poprilično neuobičajeno, bivša prva dama u svojoj knjizi vrlo otvoreno govori i o svojim mračnim razdobljima, delikatnim fazama njezina braka, svađama i posjetama bračnom terapeutu.
Osobni gubici, smrt oca i bliske školske prijateljice, bili su udarci od kojih je “boljelo otići niz hodnik, do hladnjaka”.
I opet snažna poruka – život je kratak i ne smijemo ga protratiti.
U knjizi koja se čita lagano i u kojoj na trenutke kao da ste na kavici s dragom prijateljicom, Michelle Obama je mentor koji nas poziva da bez ustezanja idemo za svojim snovima. Da se ne bojimo. I možda najvažnije - se nakon svakog pada uspravimo i krenemo dalje.
Memoari Michelle Obame prevedeni su na hrvatski jezik u izdanju nakladničke kuće Planetopija, Hrvatska. U Bosni i Hercegovini je izdanje na engleskom jeziku moguće pronaći u Buybook knjižarama.