Najvažnija stvar je da se sada "izolacija" bliži kraju i moramo da živimo ispočetka, svjesni smo da neće biti isto. Ljudi za koje smo znali će biti drugačiji, odnosi s njima će takođe biti drugačiji. Iznenada ćemo imati osjećaj da smo u potpuno drugačijem svijetu, iako će sve izgledati isto. Mi smo ljudi promijenili neupravno.
Piše: prof. dr MILAN KRAJNC, psihoterapeut
Najvažnija stvar je da se nađe balans u ovoj zbunjenosti, a mi ćemo to moći da uradimo ako radimo na osobnim varijable u sljedećem redoslijedu:
Dakle, prvi korak je: rad na tijelu (hrana, vježba)
Centralni organ čitave manifestacije je naš mozak. Mozgu je potrebno dovoljno kisika i dovoljno svježe krvi. Što je veći teret, to je više potrošača. Ako tijelo nije dovoljno opskrbljeno, ne može da osigura mozgu dovoljno kvalitetnog kisika i krvi. U takvom slučaju mozak daje informacije o tijelu da se uspori i iznenada postanemo umorni i lijeni... Mozak će se pobrinuti da uvijek ima dovoljno, čak i ako se druge organe i tjelesne funkcije pretrpi.
Osobna transformacija je emotivno stresan proces, tako da je važno da je tijelo dovoljno jaka da izdrži te napore.
Drugi korak: inteligencija
Drugi kvartal je naš intelekt, pa opet naš mozak. S obzirom na to da se veći dio dana provodim u suočavanju s određenim problemom ili s istim vrstama problema, mozak postaje "neizbalansiran". Njima se mora dati protutežina. Zato je korisno uvesti vježbu mozga u drugoj polovini dana, možda video igrice ili čitanje knjiga. učenje iz potpuno drugačijeg prostora, rješavanje križaljki i mentalnih izazova... Bilo što, ali definitivno ne televizija. Povremeno ćemo pogledati neki kreativni sadržaj ili bilješke za trenutni život, ali se ništa drugo ne preporučuje.
Treći koraka: emocije
Na trećem mjestu su naše emocije. Ne govorim o ljubavi, romantici, umjetnosti... Zaista je zabavno. Mislim, počnimo s istraživanjem gdje se zabavljamo. Prije svega, hajde da promatramo ono što uživamo u našim dnevnim aktivnostima, gdje pronalazimo relaksaciju i uživanje. U kratkom roku za uživanje.
Četvrti korak: duša
Na kraju krajeva, sve što ostaje je naša duša. To je zaista utješno ili povlačenje gdje se fokusiramo na sebe. Neki smatraju da je molitva, a drugi meditacija, trećina piva poslije posla, četvrta šetnja u prirodi... Ukratko, to je vrijeme kada možemo biti sami i koncentrirati se na naše misli.
Kada počnemo da se suočimo s ovim četiri komponente paralelno, mi idemo korak ka unutrašnjem miru. Ako se dogovorimo samo s jednom ili dvije komponente... Nećemo se mnogo više izvući, jer ćemo uništiti druge komponente. Tako ćemo ići još više, i biće sve teže za nas... Da bi ovo ilustrirao primjer: ako se bavimo samo sportom, završit ćemo maraton ili još duže (ili će nam konstantno biti potrebno više napora), ali bez mira, koje nikada nećemo ostvariti.
U periodu od deset dana, sve aktivnosti moraju biti jednako zadovoljne s otprilike istim intenzitetom.
"Ali, gdje imamo vremena za sve to?" moglo bi se reći. Imamo vremena. Ali, da ne bi stvarali paniku i zbunjenost, važno je da počnete da pravite promjene i polako radite na sebi, u okviru onoga što već radite. Pre svega, imajte na umu da ćete biti sporije i tolerantnije u završenom redu mnogo ranije nego kada tražite prečice.
Kada doživljavamo ono što nam se dopada kod svih tih komponenti, iznenada počinje da se zabavljamo i fokusiramo se više na sebe. Iznenada više nismo zainteresirani za spoljašnji svet, već više u našem unutrašnjem svijetu. Na neki način, mi formiramo ogradu protiv svih negativnih utjecaja koje smo do sada imali, jer ih jednostavno više ne vidimo. Zato smo spontano prestali da se suočavamo s negativnim stvarima. Mi se samo suočimo s energijom.
S tim smo se postavili na put unutrašnjeg mira. Ovaj mir se konstantno održava. I kako? Tako da možete uživati u dnevnim zadacima. Na kraju nećete raditi ništa što ne uživate u tome.
Uz jednostavne vježbe za najvažnije odgovore
Da biste olakšali put do tamo, preporučujem sljedeću vježbu na početku. Postavite tri alarma na telefon istog dana u različito vrijeme. Kada se alarm upali, zapitajte se: "Tko sam ja?" i "Što to OSJEĆAM? Ne tražite odgovore. Samo se zapitajte. Ponavljajte ovo tokom cijelog procesa sve dok ne osjetite svoju prvu strast prilikom traženja aktivnosti. Odgovori na ova dva pitanja će biti prirodno, potpuno spontano i kada ih najmanje očekujete (najmanje tri tjedna, svaki dan). Zato se ni ne trudite da ih nađete. Neka se to dogodi lako i po sebi.
S ovom vježbom ćete vratiti u životne osjećaje koje ste zaista zaboravili i koji su bili potisnuta u vašem ranom djetinjstvu.
U isto vrijeme dodajte i sljedeću vježbu: susret sa sobom. Pitajte sebe svakog jutra kako želite da osjetite na kraju dana. Ako se ne osjećate ovako na kraju dana, upoznajte se sa sobom. Analizirajte cio dan na sastanku i videt ćete koje aktivnosti vas sprečavaju da to uradite. To znači da te aktivnosti odvoda od vas. Počnite da ih mijenjate ili uklanjate.
U ovoj vježbi ćete se koncentrirati na jedan dan u jednom trenutku. Budite svjesni početka i kraja dana. Tako ćete aktivno započeti dan i svjesno ga okončati. Počinjete da živite odvojeno za svaki dan.
Dok sam promatrao prirodne fenomene u laboratoriju, vidio sam da uvijek ima sedam faza; Kada neki element promjeni strukturu ili energija dobije veću frekvenciju, korak nazad više nije moguć. Tako da više ne možemo utvrditi izvornu strukturu materijala ili vratiti energiju s manjom frekvencijom nazad u energiju. Ovaj kvantni korak smo nazvali u kvantnoj fizici.
Ako se kvantni skok iz fizike prebacite u psihologiju, onda u unutrašnjem razvoju zovemo kvantni skok u trenutku kada primjetite duboku i konačnu promjenu u osjećaju i ponašanju. Onda shvaćamo da se nešto zauvijek promijenilo.
Vanjskii promatrač bi zapravo mogao da kaže da su ti klijenti donijeli samo jednu odluku. Međutim, donošenje odluka je izuzetno važno za ljudski život. Svaki dan napravimo 35.000 odluka. Da bi se pojavio kvantni skok u fizici, mora se poduzeti sedam koraka. Isto važi i za 7 koraka u psihologiji.
To znači da smo kroz ove sedam faza 35.000 puta dnevno, a nismo ni svjesni toga.
Povremeno ne idemo kroz bilo koju od sedam faza i zaglavimo se na mjestu. Onda imamo osjećaj da idemo u krug, što može potrajati godinama. Psihoterapeut je ovdje dobrodošao tko nas može izvući iz ovog začaranog kruga.
Stoga, na osnovu svih opažanja i dobrog znanja o prirodnom fenomenu, razvio sam metoda za koji sam Sirijus osobna transformacija.
PRVE TRI FAZE NAMJENJENI SU ZA ANALIZU.
Međutim, da bismo nešto analizirali, prvo moramo da stavimo stvari na stranu. Ali ovo je samo prva faza. Kada se stvari ostave po strani, vidimo gdje stojimo i što nam je potrebno na prvom mjestu.
U drugoj fazi uklonit ćemo sve što nam ne pripada ili da vjerujemo da nam više ne pripada. U životu osjećamo ovo kao iskupljenje, kao olakšanje, osjećamo da smo iskusili prosvjetljenje. Zapravo, napravili smo samo prostor za crtanje nove energije. Ako se ne poduzmu brzi koraci naprijed u ovoj fazi, mi ćemo imati još teža opterećenja nego ranije.
Tako da u trećoj fazi moramo da razmišljamo što nas je dovelo ovdje i što želimo, s čime možemo da popunimo ovu prazninu sada, ali je moguće da će ova praznina biti dovoljna za nas. Zato moramo rasporediti sve druge stvari na takav način da osjećamo da smo u ravnoteži.
Međutim, uzbuđenje počinje da blijedi i osjećaj straha počinje da se razvija... Počinjemo da razmišljamo o tome koliko vremena, energije, novca... Izgubili smo... U isto vreme, mi kažemo gdje sam prije gledala, bio sam slijep... i slično žaljenje.
Tako da ne treba da se zaustavimo u fazi 3, gdje završavamo analizu...
U ČETVRTOJ FAZI FAZE SMO POSTAVILI NOVI CILJ.
Gdje želimo da idemo dalje, ali na osnovu novih osjećanja i novih saznanja o sebi. Ovdje još uvijek postoji strah, kriva savjest, koju ćemo sada izdati jer moramo nastaviti dalje. Zbog toga je potrebna intenzivna fizička aktivnost da bi se tijelo i mozak opskrbili dovoljno kisikom da bi se čitav mentalni napor lakše upravljalo. Iako se polako uselimo u novi put, energija starih navika i dalje je veoma prisutna i povlače nas nazad, tako da treba da budemo u dobrom fizičkom obliku kako bismo mogli da pobjedimo sve te glasove.
PETA FAZA: INTENZIVNI SMO SUSRET SA ODUSTAJEM OD STARIH NAVIKA.
Ovdje obično mijenjamo društvo... Skoro sve što nas sprečava da izrazimo vlastitu volju. To zavisi, naravno, u fazi i oblasti u kojoj se nalazite. Iako ćemo možda moći da napravimo malu promjenu, kao što je odustajanje od pušenja, to će osloboditi 100 drugih nesvjesno. Peta faza je najintenzivnija, ali već osjećamo olakšanje u sebi, čak i ako osjećamo da je oluja u nama.
-U šestoj fazi, mi idemo na novi put.
U šestoj fazi mi kažemo da poslije svake kiše sunce sja i počinjemo da se nadamo željenom senzaciji. Ovdje se ne čuju pozivi iz prošlosti. Na neki način već šetamo novim putem.
-Sedma faza-novi način.
U posljednjoj fazi uvodimo novi put skoro u potpunosti u cijeli život, gdje više ne osjećamo da smo promijenili nešto, iako nam naša okolina govori koliko smo drugačiji.
Mi sebe često ne vidimo jer se nalazimo u onome što se događa i okolina vidi veliku promjenu.
Mi sami osjećamo promjene mnogo ranije, ali kada se potpuno smirimo u posljednjoj fazi, više ne znamo o čemu se radi, čak i da je jučer.