Kraj godine je i novi početak. Vrijeme kada podvlačimo crtu i zbrajamo šta smo napravili. Sabiramo se i oduzimamo.
Donosimo odluke – koje ćemo poštovati i realizovati, jer puni smo samopouzdanja i sad ćemo postići sve što nismo nikada. Jer, to je TA godina. U novoj godini ćemo praviti zaokrete, radikalne rezove, osvajati vrhove i sve raditi jače i intenzivnije nego ikada.
Dok ne zakoračimo u novu godinu, puni elana i očekivanja (od kojih boli glava), podvucimo crtu i sagledajmo godinu koja je na zalasku.
Ovo je vrijeme kada ste potpuno posvećeni svojim ljudima. Nagradite ih i pohvalite za sve dobro što su napravili. Pardon, za sve dobro što SMO napravili. Jer vi ste tim. Naravno, bit će tu i pokoji prijekoran pogled i negativan komentar, ali ne živite u bajkama i daleko je to sve od bajnog.
Prvo ćete sagledati šta ste napravili. Šta vam je bio cilj ili ciljevi i koliko ste uspjeli. Ako ste uspjeli u svemu zacrtanom, onda odmah počnite sa slavljem. Nakon slavlja, sa glavoboljom analizirajte kako ste to uspjeli postići baš sve. Možda ciljevi nisu bili realni, pa samim time i lako dostižni. Možda niste imali ambicija za nešto više, pa ste sami sebi odredili limit za maksimalna dostignuća. A, možda ste stvarno tako genijalni i nema vam ravnih.
Ako ste nešto uspjeli, a nešto malo i niste, onda opet imate razloga za slavlje. Jer, uspjeh je izboriti se svim nemanima modernog biznisa, pa pokoji put i pasti. Čak, dobro je pasti. Neki udarci bole više nego drugi, ali sljedeći put ćete paziti da se opet ne razbijete. Povremeni padovi su vrijedna lekcija i dobro triježnjenje, posebno ovim gore genijalnim, koji stižu sve, pa ih ponese pjesma.
Ako ste više pali, nego uspjeli, e onda povlačite crtu (a, ne tako kako ste pomislili). Povučete je, sve uz uzvik: e, dosta je više! Šta ste morali uraditi, šta niste, zašto niste, kako niste, ko je kriv, hoću imena! Nije baš dobar razvoj događaja, ali svakako realan i vrlo legitiman. Pa, ako propadate neka to bude sa stilom – uz vrisku.
Kako razgovarati sa ljudima, a da to ima svrhu i smisao? I još da ne sjevaju optužbe sa svih strana i da se ne traže imena (učesnika i saučesnika).
Godišnji razgovor je najvažniji razgovor u godini. Tako mu treba i postupiti. Pravila su vrlo jednostavna i sigurno vode do uspješno obavljenog razgovora.
Priprema – priprema, priprema, priprema. Ako dođete na razgovor sa članom vašeg tima, a da se pri tome niste dobro pripremili, vi ste amater. Tačka.
Priprema je obavezna i bez nje nema priče. Mislim, možete pričati o nekim revijalnim temama, ali koji je smisao? Dakle, stoti put – priprema.
Na razgovor dolazite naoružani do zuba – sa podacima, realizacijama, uspjesima i padovima. Tu su još i posebna dostignuća i posebni promašaji. Tu je i pokoji riješen problem, ali i pokoji napravljen problem.
Sve to imate u glavi ili na nekom od modernih uređaja. Ne, nikako na gomilama papira u kojima se niko ne može snaći. Samo vam još treba da se snalazite u papirčinama u kojima se ne snalazite. Smijurija.
Uvijek krenite od pozitivnih rezultata i uspjeha. Pohvalite čovjeka, recite: bravo majstore! Zaslužio je, to znate vi, ali neka zna i on. Pohvala koja dođe od nadređenog, zlata vrijedi. Šef je prepoznao, pohvalio, cijeni to. Pohvala je odlična za ego, za dalji rad i za ono što slijedi nakon pohvale. Nešto pohvala ostavite i za kraj, da priču lijepo zaokružite.
Budući da je bilo tu par nekih promašaja i padova, to morate i reći. Vrlo jasno i taksativno pobrojati neuspjehe ili nešto što je moglo bolje. Obavezno zatražiti i razloge zašto je to tako. Možda saznate nešto novo, što vas iznenadi, jer suprotno je od onoga što možda mislite (ljenština jedna!).
I za pohvalu i za prijekor (ili modernije – konstruktivan feedback) morate imati argumente. Ne kritikujete ga što ne zna spariti boje, nego zato što nije napravio nešto što je trebao. A, za to morate imati argumente. Naravno, saslušaćete i kontraargumente, jer svi imaju pravo na odbranu. Eventualni i neočekivani plač, jad, očaj i nevjericu – kanališite i zaustavite.
Pohvala za kraj je obavezna. Ona je stimulans i motivacija i malo će popraviti ranjeni ego i narušeno samopouzdanje. Dati će i prijeko potreban dodatni vjetar u leđa.
Ciljevi – oni s početka godine i ovi za početak nove godine. Ciljevi trebaju biti vrlo jasni – ne da čovjek nagađa šta želite od njega. Mora jasno znati kakva su očekivanja i šta mora napraviti da ne oplače i naredne godine.
Mora vam i reći da li mu je jasno šta se od njega očekuje. Ako brzo klimne glavom u nevjerici – nije mu jasno. Ako postavlja dodatna pitanja – nije mu jasno, ali želi da mu bude jasno. Ako je aktivno uključen u razgovor o ciljevima, navodi moguće probleme i slično – jasno mu je i vjerovatno će ih i stići. Ako i ne stigne baš sve, vjerovatno će sve učiniti da se to ne desi – ali, sudbina.
Ciljeve godine koja je na izmaku, analizirate – to je onaj dio kada se smjenjuju smijeh i suze, tapšanje po ramenu i brisanje nosa.
Ciljeve za narednu godinu – postavljate, ohrabrujete se i ističete da ćete učiniti sve što je potrebno da ih stignete. Snažno se motivišete, do te mjere da jedva čekate da otkuca ponoć i krenete u trku. Riječ podrške i motivacije čini čuda, pa se ne štedite.
Opuštena atmosfera – moja omiljena.
Ako kolegu zatvorimo u kancelariju, ugasimo grijanje i uperimo mu svjetiljku u lice – sve će priznati. Što je super, ako to želite postići. A, ne želite. Barem se nadam.
Kraj godine je vrijeme kada su svi pomalo opijeni prazničnom atmosferom, pa to trebate iskoristiti. Možete razgovarati bilo gdje – u kancelariji, sali za sastanke, kafani, visiti sa plafona – dok god se i vi i sagovornik osjećate ugodno.
Godišnji razgovor nosi izvjesnu dozu stresa i to se treba neutralisati odmah na početku, a i dalje u toku razgovora.
Telefoni nisu na stolu, ton je ugašen (znam, užas, toliko toga ćete propustiti). Dok razgovor traje, niko vas ne smije prekidati. Ako zgrada gori – neka izgori. Sjedite gdje jeste.
U opuštenoj atmosferi razgovor će teći lagano i bez napetosti. Bit je da čujete jedno drugo, ali stvarno čujete. Kolega će se otvoriti, saznaćete neke stvari koje vam drugačije i ne bi rekao, a bitne su (isti efekat bi imala i ona svjetiljka uperena u lice, ali nemojte). Široki osmijeh, neka zajednička anegdota, čak i vic, će samo dodatno popraviti situaciju. A, to vam treba da bi razgovor bio uspješan.
Razgovor ne smijete smrljaviti samo da vam što prije ispadne iz ruku. Ne radite ga radi nekoga drugog, nego radi sebe. Ponavljajte to dok ne počnete tako misliti.
Idealno je da potraje oko jedan sat, ne previše manje, ali ni pretjerano više. Ako je manje, onda ste smrljavili i nećete postići željeni efekat. Ako je duže ili puno duže, onda je to teferič sa kojim također, nećete postići ono što želite.
Kraj godine, kada bi se razgovori trebali obavljati, uglavnom je pakleno vrijeme – stiže se sve u posljednji čas i ko sad ima vremena za priču. Super, stignite sve, proslavite i uđite u januar koji je pomalo spor i polumrtav. Ali, idealan da razgovarate sa svojim ljudima.
Naravno, ako razgovarate sa ljudima samo jednom godišnje, onda nema tog pravila koje vam može pomoći. Vaš problem je puno veći.
Sa svojim ljudima razgovarate svakodnevno, pratite ih, pomažete im. Zajedno se proveselite zbog nekog uspjeha. Podignete ih kada padnu. Na kraju godine, sve to objedinimo u jednu lijepu priču i uspjeh je siguran.
Bez vaših ljudi, nema ni vas. Budite tu jedni za druge, tokom cijele godine.