Zemlje poput Španjolske, Italije, Hrvatske, Grčke, Turske,... desetljećima prije nas su ulagale u turističku infrastrukturu i promociju. No nekih se stvari, koje su im do jučer donosile rast žele što prije odreći? Postale su im težak i preopasan teret.
Turizam u Bosni i Hercegovini nije nova stvar. Njegov nagli rast i sve veći utjecaj jeste. Posljednih nam se godina dosta toga "poklopilo". Na plodnom tlu "postpandemijskog" oporavka turističke industrije u svijetu, uz potporu razvojnih fondova drugih zemalja i prije svega, dolaska digitalnih kanala prodaje smještaja, pomalo i našeg sazrijevanja, turizam je jednostavno "eksplodirao". Smještaja je sve više, infrastruktura je sve bolja, sadržaji sve raznolikiji, poslova i novca nikad više.
Piše: Bojan Šunjić, Manager.ba
I dok se, u zanosu statističkih podataka (zasluženo), vlasti kritički osvrću samo na neprijavljene smještajne kapacitete i "neubiranje" taksi i članarina turističkim zajednicama (također zasluženo), tek sporadično se spominju opasnosti koje je mnogim zemljama donio upravo takav rast broja dolazaka turista. Zemljama koje turizam žive i prije i jače od Bosne i Hercegovine.
Zašto nam gosti dolaze?
Mnogi će potrčati i glavnu ulogu u sve većem broju dolazaka i noćenja turista u Bosni i Hercegovini dodijeliti digitalnim kanalima prodaje smještaja, poput booking.com-a, Airbnb-a i inih drugih. No nešto je potaklo goste koristiti te kanale kako bi potražili smještaj baš u Bosni i Hercegovini?
Za dolazak turista potrebno je puno više od dvokrevetne sobe ili stana na dan. Potrebna je promocija odredišta koja će zainteresirati goste doći baš tu, potrebna prometna infrastruktura (ceste i zračne luke) kojima će gosti doći, smještaj u kojemu će gosti boraviti i sadržaji koje će gosti "koristiti".
Zanimanje turista za pojedinačna turistička odredišta stvaraju sadržaji. Oni postojeći poput povijesnih (Baščaršije ili Starog mosta), prirodnih (poput kanjona Neretve ili Hutova Blata) i onih koje treba stvarati poput hibridnih (Vinske ceste Hercegovine ili Ćiro traila) i organiziranih (dočeka Nove godine ili Moba festa u Mostaru). Povijesne i prirodne smo "zatekli", a hibridne i organizacijske moramo stvarati sami. Stvarati i održavati. Osmišljeni sadržaj treba i predstaviti, uložiti novac na njegovu promociju.
Razvidno je kako se na turističkim sadržajima u našoj zemlji radilo mnogo. Što vlastitim snagama i idejama, što uz pomoć drugih (poput USAID-a). Utemeljeni su klasteri, provedeni sjajni projekti, ulagalo se u predstavljanje. Rezultati su vidljivi.
Upravo ti rezultati bili su temelj uspjehu digitalnih kanala prodaje smještaja. Njihova uloga odnosi se samo na pojedinačnu prodaju smještaja u turističkim odredištima za koje se posjetitelji već zanimaju. Uz minimalna ulaganja u marketing i promociju, malim iznajmljivačima pružili su mogućnost prodaje smještaja diljem svijeta na jednostavan način.
Razlozi su to zbog kojih ćemo ovu godinu slaviti kao "rekordnu", zbog kojih ćemo turizam zvati "okosnicom"... Razlozi su to i za osvrnuti se, pogledtai jesmo li negdje pogriješili, jesmo li negdje mogli bolje? Što se dogodilo drugim zemljama kada su prolazili baš ovakve faze razvoja turizma?
Zemlje poput Španjolske, Italije, Hrvatske, Grčke, Turske,... desetljećima prije nas su ulagale u turističku infrastrukturu, promociju svojih odredišta, smještaj i sadržaje. Desetljećima su ubirale kajmak masovnog turizma. Ulažu nesmanjeno i danas! No nekih se stvari, koje su im do jučer donosile rast, žele što prije odreći? Postale su im težak i preopasan teret.
"Prekomjerni" smještaj
Digitalni kanali prodaje smještaja donijeli su turizmu ogromnu dobit i ogromne probleme. S jedne su strane olakšali i pojednostavili rezervacije, a prodaju smještaja učinili dostupnijomm i konkuretnijomm i najmanjim iznajmljivačima. S druge strane, do temelja su uzdrmali tržište nekretnina, "otimajući" stanove stalnim stanovnicima (podstanarima) kako bi ih nudili turistima. O cijenama nekada praznih, a zahavljujući digitalnim kanalima prodaje danas stanovima i apartmanima "rezerviranim unaprijed", ne treba ni govoriti.
Mnoge zemlje pokušavaju tržište nekretnina učiniti pravednijim i dostupnijim uvođenjem posebnih poreza na nekretnine za kratkoročni najam. Pooštravaju uvjete za registraciju nekretnina, a u nekim gradovima i potpuno zabranjuju uvođenje novih nekretnina na tržište kratkoročnog najma.
U Bosni i Hercegovini o utjecaju kratkoročnog najma na tržište nekretnina, a on je već uveliko tu, govori se malo ili nikako. Govori se isključivo kroz prizmu "neregistriranih" iznajmljivača i "neplaćanja" poreza.
"Prekobrojni" turizam
Ogroman broj turista u pojednim turističkim odredištima postao je nepodnošljiv. Ljudi se dubrovačkim Stradunom kreću "na kant" ne uspijevajući ni vidjeti, a kamoli doživjeti duh Dubrovnika. Buka praških pivnica postala je nesnošljiva stanovnicima željnim noćnog odmora i sna. Venecija ne može izdržati ogroman broj dnenvnih posjetitelja, uvela je posebne ulaznice za ulazak u grad. Dubrovnik odavno naplaćuje obilazak gradskih zidina. Ograničenja posjeta najvećim turističkim atrakcijama ili se uvode ili su već uvedena. Ili ograničenjem broja posjetitelja ili naplaćivanjem posjeta.
BORBA ZA ODRŽIVI TURIZAM
ITALIJA
Venecija nastavlja naplaćivati takse za jednodnevne posjeteŠPANJOLSKA
Barcelona uvodi petogodišnju zabranu iznajmljivanja stanovaČEŠKA
Prag zabranio organizirane noćne obilaske pubovaMAĐARSKA
Mađarska brutalno diže porez na kratkoročni najamHRVATSKA
Kraj party turizma na najsučanijem otoku Jadrana?IRSKA
Još jedna europska zemlja uvodi nove namete za turiste?
U Bosni i Hercegovini vlast prekobrojne turiste ne vidi. U Mostaru iznajmljivači smještaja savjetuju svoje goste ne ići u obilazak Starog grada od jutarnjih do kasnih večernjih sati. Zbog natiskane mase "Nit' će se osjećati ugodno, niti će išta vidjeti" govore. Vlastima su i dalje važnije statističke brojke od utjecaja i štete prekomjernog broja turista.
Više volje ili više hrabrosti?
Možemo li, bar jednom učiti prije greške? Vidjeti što se događalo drugima i spriječiti iste nevolje u našem dvorištu? Možemo li na vrijeme ograničiti prekobrojna stampeda turista na najvažnijim odredištima? Možemo li ih napraviti održivim, na primjer, naplaćivanjem ulaznica za ulazak u Stari grad u Mostaru. Održivim poput Slapova Kravice koje su to odavno učinile i sigurno i zdravo iz godine u godinu rastu kao turističko odredište.
Možemo li bar turističke inspekcije osloboditi okova podjele nadležnosti i "stati u kraj" "nelegalnim iznajmljivačima"? Nije teško provjeriti koji je objekt iz ponude digitalnih kanala registriran, a koji nije.
Možemo li konačno presjeći i reći kako su turisti koji ostaju i troše važniji od onih koji dođu na poludnevni izlet. Možemo li izletnicima naplatiti posjete Baščaršiji ili Starom mostu i od toga održavati destinaciju?
Treba li nam samo malo više volje ili ipak malo više hrabrosti.
Manager.ba