Kapital, kao pojam predstavlja imovinu kompanije. Imovinu koja ima, ili funkciju, ili korist za model. U protivnom, govorimo o tzv. „mrtvom kapitalu“, izrazu prisutnom u našim društvima, korištenom u dnevnom govoru, a predstavlja nešto zarobljeno, neutrživo, neinteresantno.
Definicija
Kao što uvod nagovještava, imovina, da bi imala karakteristike kapitala, mora imati ili svoju funkcionalnost ili korisnost modelu. Ukoliko ste vlasnik, te ovaj tekst nekim slučajem čitate u svom uredu, pogledajte po svojoj kompaniji postoji li nešto što već poduže stoji neupotrebljavano, a iz nekih (većinom sentimentalnih) razloga ne razmišljate o prodaji, npr. stol, kamion, zalihe i sl.
Sve to suštinski jeste mrtvi kapital kompanije, odluke iz prošlosti, stvari koje su plaćene, i mogu predstavljati zalihe profita/kapitala koje ne vidimo.
Balasti poduzeća
Jednom kada napravimo inventuru nepotrebnog, ili nekonkurentnog, proces vraćanja na staze, uvećanje profitabilnosti te poboljšanog novčanog tijeka počinje.
Postoji more principa, teorija i tehnika, ali nekako najočitije i najrealnije su vezane za politiku nabavki, i to:
- Umanjiti ulaz nekonkurentnih roba, na način pažljivijeg planiranja, postavljanja određenog limita ljudima iz nabave o maksimalnoj količini ili novcu. Na ovaj način imamo kontrolirani rizik, gdje u suštini srednjoročno imamo kvalitetnu politiku zalihe
- Po realnim osnovama se riješiti postojećih neatraktivnih sredstava u kompaniji, zaliha i stalnih sredstava. Stavite u odnos iznos kamata po kreditima i revolvinzima s trenutnom tržišnom vrijednošću, pa ćete vidjeti koliko se u konačnici može uštedjeti.
U ovom slučaju veliki utjecaj ima sentimentalna vrijednost nekog bagera „koji je ovo sve napravio“ i sl. Potrebno je izbaciti sentimentalnost iz kalkulacije, efikasno i bez emocija se riješiti nekorisnog, te uložiti u nešto korisno, poboljšati svoju tržišnu poziciju.
- Promijeniti model, na način gdje možete prodati dio ili čitav vozni park, iznajmiti vozila po potrebi, osloboditi novac za zalihe, baviti se svojim osnovnim modelom, bez rata kredita, amortizacije, troškova održavanja, posla dispečera i sl.
Realni kapital
Navedeno predstavlja neke od načina kako da u kompaniji postoji što više upotrebe sredstava, a samim tim se i njihova cijena koštanja umanjuje, jer se povećava stopa korisnosti.
Zalihe se po svojoj prirodi mogu i trebaju planirati, na bazi (očekivane) prodaje, a stavljajući u odnos rokove isporuka.
Troškovi, naravno ne mogu biti negativni, ali mora se promišljati o načinima kako da imamo negativne trendove na troškovnim pozicijama.
Peter Drucker, jedan od očeva modernog managementa parafrazirano smatra da je „najskuplja imovina ona koja se ne koristi“, bez obzira na računovodstvenu vrijednost iste.
Stavljajući sve navedeno u kontekst MSP-a, jasno je da progresivniji pogled nije lagan, ali kroz kritičko posmatranje vrijednosti sredstava (obrtnih i stalnih) šaljemo i poruku, i interno i eksterno o pravilima ponašanja, politici kompanije.
Dodatno, preuzimamo odgovornost za odluke iz prošlosti, te u konačnici smo nešto veći gospodari svoje sudbine, što svakom poduzetniku morate priznati, daje dodatnu dozu stabilnosti.
Želim Vam uspješan početak još jednog radnog tjedna!