ZDRAV MENADŽER
Buka ili cvrkut ptica? Zar je tako teško odlučiti se?
Manager Zdravlje 12 siječnja, 2021

Buka je jedan od najznačajnijih izvora zagađenja okoliša, posebno u većim gradovima. Prometna buka igra važnu ulogu u doprinosu zagađenju okoliša bukom. Onečišćenje bukom je sve raširenije i prisutnije zbog industrijalizacije, urbanizacije i rasta prometa.

 

PROČITAJTE VIŠE: COVID 19: Potencijal za rast i učenje, prilika naše generacije za pozitivne promjene

 

Najugroženija skupina su radnici koji su tijekom radnog vremena izloženi povišenim razinama buke.

Urbanizacijom raste broj izloženih ljudi te se može reći da je buka nevolja modernog života.

Za prometnu buku se danas smatra da najviše doprinosi opterećenju okoliša bukom, a o istoj su napisane brojne studije.

Posebna pažnja ovih studija posvećena je najvećim svjetskim gradovima.

Ali, u ovom tekstu ne želim se prvenstveno osvrtati na prometnu buku niti na buku koju stvara industrija.

U ovom tekstu ne želim staviti fokus na buku u velikim ili najvećim gradovima svijeta. 

U ovom tekstu želim se posvetiti svakodnevici buke u našim gradovima, neovisno o njihovoj veličini i lokaciji.

Jasno da ću pisati iz svoje perspektive, a to je moj Mostar.

Grad šire poznat po mostovima, po rijeci Neretvi, lijepom vremenu, pokojoj buri i mnogo generacija dobrih ljudi za koje volim reći da su upravo najveće blago ovoga grada.

Ipak, nije sve tako idilično.

Stanovnike moga grada, pa i samog mene već dva ili tri desetljeća muči između ostaloga i buka.

Da, nakon one buke na početku devedesetih, svi smo nekako zamišljali kako ćemo uživati u tišini, cvrkutu ptica, crkvenim zvonima, molitvi s džamije, žuborenje Neretve ili Radobolje,...

Doista, kratko smo imali to zatišje. A onda je došla BUKA! 

Prvo smo imali buku jer je grad bio ogromno gradilište, pa smo se ponovno navikavali na prometnu buku i onda je došla ta neka nepoznata buka za Mostar.

Za Mostar koji je do početka devedesetih bio poznat po uzrečici kako se od dva do pet ne čuje ni muha u letu.

Dogodile su se razne stvari nakon tih ranih devedesetih i upravo tu leže korijeni današnje buke (o njima ne bih diskutirao niti u njih duboko zalazio, samo sam ih detektirao kao uzrok današnjih fenomena). 

Nekoliko je glavnih izvora nepotrebne buke u Mostaru, pa ću ih redom pobrojati.

Neću ih nabrajati niti po redu glasnoće, niti po redu kako meni i ostalima smetaju ili idu na živce, a niti po abecednom redu.

 

 

Jednostavno ću ih nabrojati kako mi padaju napamet:

1.    Neprimjerena i neprilagođena vožnja u kasnim večernjim satima, koja Mostar budi iz sna. Nebrojene su ljetne noći kad u Mostaru imate kamikaze koji maltretiraju grad i ne daju mu da zaspe. Širok je dijapazon. Od skutera s pokvarenim auspuhom, preko sportskih motora s prilagođenim auspuhom, starih dotrajalih automobila pa do visoko turažnih strojeva. Sve to pogađa radnu populaciju, djecu mlađe dobi, starije koji su lakog sna. Sve to posebno pogađa one koji se nalaze prozorima okrenuti prema glavnim prometnicama ili ako nemaju sreće prema objektima gdje se okupljaju ovi noćni vandali zvuka.

2.    Građevinski radovi tijekom cijelog dana, neovisno da li se radi o velikim projektima ili o pojedinačnim objektima, kućama ili stanovima. Nekad je u pitanju izgradnja, nekad nadogradnja a nerijetko je u pitanju renoviranje. Nije ni bitno, postalo je nesnošljivo ponekad. Ovi zvukolomci ne pridržavaju se radnog vremena, osnova kulture, nemaju raspored i ne poštuju neki kućni red ili pravilnik. 

3.    Terase raznih ugostiteljskih objekata gdje se nerijetko pušta glazba na razglas, glasno ili nešto tiše. Apsolutno je nebitno, oni su tu minimalno od 7:00 h do 23:00 h. Ovisno o godišnjem dobu, nekad su tu i cijelu noć. Neki remete san i mir u kvartu, neki u većem dijelu grada. 

 

Kako sam obećao, tako ću i završiti ovaj tekst. Svi moji članci u kolumni detektirat će probleme ali na kraju ponuditi rješenja i optimizam, a nadam se i dati poticaj onima koji mogu riješiti taj problem.

1.    Popraviti vozilo ako zbog defekta ili kvara stvara buku. Prilagoditi brzinu vožnje. Koristiti taksi prijevoz pri kasnim večernjim izlascima. Sportski motor koristiti za sportsku vožnju, na moto stazama. 

2.    Regulirati vrijeme kada se pri gradnji, nadogradnji ili renoviranju može stvarati buka. Svim građanima u blizini jasno dati do znanja kad će biti buke, zašto i u kojem razdoblju. Minimalizirati buku koliko je to moguće. Poštovati kućni red, ako se radi o stambenom objektu.

3.    Ukinuti glazbu na terasama ugostiteljskih objekata i ukloniti zvučnike s istih. Prilagoditi radno vrijeme, neovisno o godišnjem dobu. Ne pravdati maltretiranje građana radnim mjestima u ugostiteljstvu i kojekakvim drugim općim dobrima.

 

 

Pitanja koja proizvođači buke mogu postaviti sebi: Hoću li ja imati miran san večeras?; Hoće li moje dijete imati miran san?; Da li mogu popiti kavu na balkonu svoga stana, bez glasne glazbe iz kafića u prizemlju?; Da li moji bolesni mama/tata/baka/djed mogu imati mir u svojoj kući/stanu, bez nepotrebne buke?.

Mogli ste primijetiti kako su sve preporuke individualne, ne odnose se na neka institucionalna ili kaznena rješenja. Radi se jednostavno o nekim logičnim razmišljanjima, praktičnim potezima i kulturnom i primjerenom ponašanju. Svaki pojedinac ih može replicirati i učiniti mnogo za svoj grad. 

Neka nam svi gradovi budu gradovi svijetla, gradovi smijeha i gradovi u kojima se čuje cvrkut ptica. Svima nam povremeno treba više tišine. Jer, dosta je nama svima bilo BUKE! 

 

Do sljedećeg teksta, ostanite mi zdravi, aktivni i pozitivni.

Vedran Markotić

Titula autora: 
doc.dr.sc.
Autor opis: 
Specijalist radiodijagnostike u SKB Mostar, predavač na Medicinskom fakultetu i Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Mostaru, predavač na Medicinskom fakultetu Foča, Univerzitet Istočno Sarajevo, osnivač i predsjednik udruge Sanus Motus.
Slika autora: 
O Autoru
Manager