NEK' JE SA SRIĆOM
Budite velikodušni
prof.dr. Velimir Srića Prodaja i menadžment 24 rujna, 2018
Izvor fotografije:
unsplash.com

Za Manager.ba piše prof.dr. Velimir Srića. 

Stara je istina da ne možeš zaraditi novac ako prvo nisi spreman potrošiti. Tko ne sadi, taj nema što ubrati.

Ako ne investiraš i nisi spreman na rizik, teško da ćeš ikad «profitirati».

Škrtost i sitničavo vaganje svakog novčića u načelu nikad ne stvaraju uspjeh i bogatstvo već to čini velikodušnost i spremnost da se uloži u ideju, prijateljstvo, ljude, tehnologiju, u znanje i izobrazbu.

To podjednako vrijedi za velikodušnu podjelu informacija s djelatnicima, kao i za materijalna dobra. 

Poznata je šala o zlatnoj ribici. Seljaku koji je uhvati, ona obeća ostvariti tri želje, uz napomenu da će njegov susjed dobiti dvostruko.

Prva je želja našeg junaka da mu kukuruz naraste dva metra visok. No njegovom susjedu narastao je četiri metra, s dvostruko većim klipovima.

 

 

Nezadovoljan, poželi ogromnu kuću s gospodarskim objektima, no njegov susjed dobije dvaput veću kuću.

Razljućen do bijesa, obrati se ribici s trećom željom: Iskopaj mi jedno oko!

 

Naše kulturno okruženje najbolje opisuje sociološka teorija ograničenog dobra

 

To znači da materijalni svijet oko sebe doživljavamo kao konačan i ograničen.

Zato imovinu vidi kao kolač koji se može podijeliti na određeni broj komadića.

Tko god nešto ima, unaprijed je neprijatelj, jer je vlasnik komadića kolača kojeg zbog toga ja ne mogu imati. Tko god nešto posjeduje, kao da je meni uzeo.

Mentalitet ograničenog dobra ima niz negativnih posljedica na naše ponašanje kao suradnika, partnera, menadžera ili poduzetnika.

Prije svega zato što se temelji na stavu da glavni cilj djelovanja nije stvaranje nove vrijednosti nego preraspodjela postojećeg. 

Kad netko dođe na vlast, na čelo organizacije i u poziciju moći, prvo će «uzeti onima koji imaju» (odgovornost, moć, vlast, imovinu) i raspodijeliti to «svojima».

Umjesto da se orijentira na mobilizaciju ljudskih i materijalnih resursa prema stvaranju novih vrijednosti, takva se osoba iscrpljuje na konfliktnim aktivnostima preraspodjele.

 

 

Mentalitet ograničenog dobra jedan je od glavnih uzroka zavisti («hrvatski jal»), negativne emocije, sukoba i loših međuljudskih odnosa u poslovnom okruženju i u čitavom društvu.

Ipak, valja biti iskren, ova psihološka pojava nije naša specifičnost, proučavaju ju i istražuju mnogi od najvećih autoriteta menadžerske znanosti.

Jedan od njih, Steven Covey razlikuje mentalitet oskudice (Scarcity Mentality) i mentalitet obilja (Abundance Mentality), a objašnjava ih na vrlo sličan način.

Za njega je uspjeh tijesno povezan sa željom da se rezultat, dobit i ugled dijele između svih sudionika nekog procesa.

Pritom valja težiti partnerstvu kad god je moguće.

Umjesto da se stalno svađamo oko preraspodjele postojećeg kolača, idemo se organizirati da skupa napravimo veći kolač.

Posjeduje li netko nešto, pod pretpostavkom da je to stekao poštenim radom i na zakonit način, ne treba zavidjeti niti uzgajati negativne emocije.

Imaju li drugi više i meni će biti bolje.

Oni će plaćati veće poreze, otvarati nova radna mjesta, trošiti moje proizvode i usluge i na taj način poboljšavati uvjete u kojima svi živimo i radimo.

Mentalitet oskudice proizvodi konflikt raspodjele, donosi svađu oko onoga čega nema dovoljno za sve.

Mentalitet obilja je suprotan tome.

Imamo li osjećaj da je resursa dovoljno, izgubi se potreba za nadmetanjem, borbom i agresivnošću pa možemo pokazati našu najbolju stranu i biti velikodušni. 

Jeste li kad promatrali švedski stol na prijemima.

 

 

Procijene li prisutni da jela ima previše i da ničega neće nedostajati, nitko se ne gura i svi su oko stola spori, pristojni i velikodušni.

No ima li hrane premalo u odnosu na broj prisutnih, odmah će nastati utrka i otimačina oko zadnjeg sendviča, odreska ili kolača.

Pritom će se hrana neracionalno trošiti.

Ima li na stolu dovoljno komada ribe, uzet ću jednu, a kasnije doći po drugu, budem li još mogao jesti.

Mislim li da će ribe nestati, natrpat ću na tanjur zadnja četiri komada koja, na kraju, neću moći pojesti pa će dio najvjerojatnije propasti. 

Tako se, u načelu, ponašaju mala djeca dok ih ne odgojimo.

Ali tko će odgojiti nas odrasle? Pojava je ista u poslovanju kao i u državnoj upravi.

U pripremi godišnjeg budžeta pojedinih ministarstava, očekuje li se opće smanjenje proračuna, svi će napuhati zahtjeve iznad realnih potreba.

Postoji li uvjerenje da će proračun za sljedeću godinu rasti, nestat će općeg osjećaja oskudice pa će zahtjevi ministarstava biti realističniji i skromniji.

Mentalitet oskudice rađa proračunatost, škrtost, nesklonost riziku i uglavnom je nepovoljno okruženje za osobni i poslovni uspjeh.

Mentalitet obilja, s druge strane, otvara prostor za stvaranje partnerstva, povećava sklonost kooperaciji, potiče težnju za postizanjem zajedničkih ciljeva i pretvara utakmicu u igru suradnje kad god je moguće izbjeći besmislena nadmetanja i iracionalna sukobljavanja. 

Kapitala ima više nego znanja, ideja i sposobnih ljudi koji će taj kapital znati oploditi.

Zato valja odbiti suradnju s čovjekom koji smatra da bi sve u njegovom životu bilo u redu kad bi bilo više novca, ali treba surađivati sa svakim tko tvrdi da mu nedostaje znanja, vremena i kvalitetnih ljudi.

To su istinska ograničenja svakog poduzetničkog pothvata. Nedostatak novca obično je tek loš izgovor.

Na jednom seminaru raspravu na ovu temu započeo sam pitanjem: Što biste napravili u životu kad ne bi uopće morali razmišljati o financijskim ograničenjima?

Vjerovali ili ne, na taj problem najveći broj poslovnih ljudi gleda slično Muji iz još jednog vica o zlatnoj ribici koja ispunjava tri želje.

Kako je bio žedan, prvo zaželi bure rakije. Onda pogleda u rijeku iz koje je upecao ribicu pa zaželi drugu želju: Neka ova rijeka poteče rakijom.

Zatim se zamisli, da ne bi brzopletošću upropastio posljednju želju.

Ribica postane nestrpljiva pa reče: Brže, Mujo, nemam čitav dan za čekanje. Dobro, odgovori Mujo, Daj onda još jednu rakiju!

Većina ljudi ne može iz glave izbaciti stav da novca nikad nema dovoljno i teško se uspijeva uzdići iznad malih želja.

Zato na gornje pitanje odgovaraju: Htio bih novi stroj, bolje računalo, veću kancelariju, kvalitetniji softver, ugodniju fotelju, bržu internetsku vezu…

 

Ne znamo li maštati, nikad nećemo stvarati velike vizije i planove

 

Uvijek ćemo se zadovoljavati malim rezultatima, vjerujući da za veće nemamo resursa.

Istodobno smatrat ćemo da je glavno ograničenje uspjeha ili uzrok neuspjeha, nedostatak novca. 

Evo na kraju nekoliko pravila za uspješnost: Nismo li spremni ulagati, nećemo niti zarađivati!

Mentalitet obilja na površinu izvlači naše najbolje kvalitete, jednako kao što mentalitet oskudice to čini s našim najgorim manama.

Novaca ima dovoljno i za najveće projekte, ograničenja su tek u našoj glavi!

Uvijek se isplati biti velikodušan! Sreća je u davanju, više nego u primanju!

prof.dr. Velimir Srića

Autor opis: 
Sveučilišni prof. Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i gostujući profesor uglednih svjetskih sveučilišta. Ekspert je Svjetske banke za upravljanje promjenama i konzultant iz menadžmenta i informatike u tvrtkama. Autor preko 100 znanstvenih i stručnih knjiga.
Slika autora: 
O Autoru
prof.dr. Velimir Srića
Video
PREDRAG ČOVIĆ, PREMIJER ZHŽ
Vratite se ovdje
Berislav Marszalek, Entrio
Imamo ljude koji strastveno rade...
februar 2024
ASA Bolnica Sarajevo