ZDRAV MENADŽER
Što kažu stručnjaci, je li soja zdrava hrana?
mr.sc. Jasna Frljak Lifestyle 22 travnja, 2019

Soja za razliku od većine biljnih proteina, sadrži sve esencijalne aminokiseline. Soja i sojina hrana sadrže različite bioaktivne komponente, uključujući saponine, inhibitore proteaze, fitinsku kiselinu i izoflavone. Izoflavoni pripadaju klasi spojeva općenito poznatih kao fitoestrogeni, biljni spojevi koji imaju strukture slične estrogenu.

Dominantni izoflavon u soji je genistein, a ostatak čine daidzein i glicitein.

Unutar soje, izoflavoni su gotovo u potpunosti vezani za šećere, proizvodeći odgovarajuće spojeve genistin, daidzin i glicitin.

Izoflavoni soje povezani su s brojnim učincima na zdravlje, ali godinama se snažno raspravlja o tim eventualnim pozitivnim učincima.

Tradicionalna sojina hrana uključuje tofu,  te miso i tempeh, koji se proizvode fermentiranjem soje sa žitaricama.

Za razliku od ovih tradicionalnih, proizvodi od soje “druge generacije” uključuju hemijske ekstrakcije i drugu preradu, a uključuju izolat sojinog proteina i sojino brašno.

Ovi proizvodi postaju primarni sastojci u proizvodima kao što su bezmesni burgeri, dodaci prehrambenim proteinima i formulama za dojenčad, a koriste se i kao ne-nutritivni aditivi za poboljšanje svojstava prerađene hrane.

 

Kontroverze oko soje

U objavljenom radu „The Science of Soy“ autorice Julia R. Barrett, skrenuta je pažnja na činjenicu da je istraživanje soje  dosta komplicirano jer postoji znatna varijacija u izloženosti izoflavonu među ljudima koji su klasificirani kao potrošači soje.

Agronomski čimbenici (kao što je sorta soje i uvjeti okoline u kojima je usjev rastao) utiču na izoflavonski profil hrane, kao i na način na koji se obrađuje sojina hrana.

Na primjer, koncentrat sojinog proteina proizveden alkoholnom ekstrakcijom može imati samo 12,5 miligrama (mg) ukupnih izoflavona na 100 g, za razliku od gotovo 199,0 mg ukupnih izoflavona na 100 g puno-masnog  prženog sojinog brašna.

Osim toga, činjenica da se većina isoflavona u hrani pojavljuje vezana za šećer utiče na način na koji se oni probavljaju.

Kada genistin uđe u probavni trakt, on oslobađa šećer i postaje “slobodan” genistein.

Neki od tih slobodnih genisteina se apsorbiraju.

Međutim, većina se konjugira u glukuronide ili sulfate, primarne cirkulirajuće oblike genisteina, za koje se smatra da imaju ili nisku ili nikakvu biološku aktivnost.

Samo vrlo mala količina slobodnog genisteina izmiče konjugaciji jetre i cirkulira u tom obliku.

Količina stvarnog genisteina je vrlo niska, 1% ili manje, ali ipak postoji. Iznimka su miso i tempeh, koji mogu sadržavati do 40% slobodnog genisteina.
 
Najznačajnija kontroverza u svim istraživanjima može biti ta da su studije rađene na azijskim populacijama  uključivale hranu sa cijelim zrnom soje (whole food), ali životinjske i ljudske intervencije uglavnom su koristile sojine koncentrate ili izolirane izoflavone; neke studije na životinjama koristile su čisti genistein. Ta razlika, koja se ne smije zanemariti, mogla da je zamaskira stvarne učinke soje, pozitivne ili negativne učinke, na zdravlje i eventualne posljedice. Velika je razlika izgleda u tome što izoflavoni djeluju u sinergiji kada se konzumiraju zajedno nego kada se rascjepkaju i analizira njihov pojedinačni učinak.

Značajno manje pažnje posvećeno je daidzeinu, iako trenutno postoje pokazatelji da može igrati veću ulogu od genisteina u očiglednim blagotvornim učincima soje.

Kao i genistein, daidzein u soji postoji prvenstveno vezan molekulom šećera.

Ovaj kompleks, daidzin, hidrolizira se i molekula šećera uklanja u crijevima.

Daidzein se također može konjugirati s glukuronskom kiselinom ili sulfatom u crijevima i jetri.

Također se može pretvoriti u equol (za kojeg se sumnja da ima veću estrogensku potenciju od originalnog daidzeina) od strane gastrointestinalnih bakterija.

Postoji značajna varijabilnost u sposobnosti pojedinaca da proizvode equol, a metabolički putevi i za genistein i za daidzein mogu varirati zbog čimbenika kao što su specifična mikroflora osobe, vrijeme prolaska kroz crijevo i trenutna ili nedavna uporaba antibiotika i drugih lijekova.
 

U preglednom radu koji je objavljen u Alternative therapies in Helath and Medicine sumirana su dosadašnja istraživanja uticaja soje na zdravlje (ublažavanje simptoma menopauze i prevenciju bolesti srca, raka dojke, raka prostate i osteoporoze, te zdravstvenih rizika – povećanog rizika od raka dojke, muških hormonalnih i problema plodnosti, hipotireoidizma, sadržaja antinutrijenata, i štetnih nusproizvoda prerade).

U pregledu su uključeni sistematski pregledi ljudi, prospektivna ispitivanja na ljudima, promatračke ljudske studije, životinjski modeli, in vitro studije i laboratorijske analize komponenata soje. Pregled literature pokazao je da sojina hrana i izoflavoni mogu pružiti olakšanje od simptoma menopauze te zaštititi od raka dojke i srčanih bolesti.

Čini se da soja ne pruža zaštitu od osteoporoze.

Dokazi o muškoj plodnosti i reproduktivnim hormonima bili su proturječni; neke studije pokazale su štetan utjecaj uzrokovan potrošnjom soje, a druge nisu pokazale učinak.

Čini se da suplementacija soje također utječe na funkciju štitnjače na nekonzistentan način, budući da su istraživanja pokazala i povećanje i smanjenje istih parametara aktivnosti štitnjače.

Na osnovu  ostalih istraživanja postoji mišljenje da soja, posebno izoflavoni sadržani u soji, poboljšavaju razinu lipoproteina, smanjujući tako rizik od kardiovaskularnih bolesti.

To uvjerenje, međutim, nije jednako prihvaćeno.

Štoviše, eksperimentalni dokazi koji podupiru ovaj pojam nisu toliko jaki kao što se generalno percipira, a trenutni dostupni podaci otkrivaju da su uočene razlike uglavnom prvenstveno statističke prirode nego da odražavaju stvarne kvantitativne razlike što rezultira značajnim pitanjima i dilemama o kliničkoj važnosti primjećenih učinaka.

 

Postavlja se pitanje je da li osobe koje imaju probleme sa radom štitnjače, pogotovo hipotireozu, trebaju izbjegavati soju?!

Također tema o kojoj se žustro rasparavlja.

Hipotireoza se općenito liječi sintetičkim hormonima štitnjače, a dugo se već smatra da je soja ta koja sprječava sposobnost tijela da apsorbira lijekove.

Za sada nema dokaza da ljudi koji imaju hipotiroidizam trebaju u potpunosti izbjegavati soju.

Međutim, u znanosti, odsustvo dokaza nikad nije dokaz odsustva!

Literatura navodi da je najbolje čekati četiri sata nakon uzimanja lijekova za štitnjaču i konzumacije soje i sojinih proizvoda.

 

Zaključak:

Svakako je preporuka za umjerenu konzumaciju soje pogotovo preađenih sojinih proizvoda, a savjetuje se svakako konzumacija fermentisane soje u obliku tofua, tempeh i misa.  

Najsigurnija konzumacija soje je iz certificiranog organskog uzgoja jer je soja, pored kukuruza, najčešća GMO namirnica.

Certifiiciranu organsku soju možete kupiti na ww.shop.biofan.ba.

Literatura navodi da namakanje, fermentacija i zagrijavanje mogu smanjiti problematične antinutrijeente sadržane u soji.

Autori su otkrili da konzumiranje umjerene količine tradicionalno pripremljene i minimalno prerađene sojine hrane može ponuditi skromne zdravstvene koristi uz minimiziranje potencijalnih štetnih učinaka na zdravlje.

Međutim, potrebne su dodatne studije kako bi se pojasnila varijabilna reakcija štitnjače na dopunu soje, a potrebne su rigoroznije studije za procjenu odnosa doza-odgovor, odnos između sastava crijevne flore i odgovora na soju, potencijalne probleme plodnosti kod muškaraca i nepoznate dugotrajne zdravstvene učinke konzumiranja visoko prerađene suvremene sojine hrane.
 

Tagovi:

mr.sc. Jasna Frljak

Autor opis: 
Magistrirala u oblasti organske kemije u Češkoj na pronalaženju potencijalnih lijekova za liječenje malignih oboljenja. Na magistarskom je studiju iz oblasti nutricionizma. Posjeduje certifikat za biorezonantnog terapeuta. Dio je BIOfan tima.
Slika autora: 
O Autoru
mr.sc. Jasna Frljak
Video
Berislav Marszalek, Entrio
Imamo ljude koji strastveno rade...
februar 2024
ASA Bolnica Sarajevo
DAN KARIJERA ZŠEM-a
Individualnim pristupom studentima, stvaramo ohrabrene mlade intelektualce