Kapitalizam (franc. capitalism, njem. Kapitalismus, od kapital), društveno-ekonomski sistem temeljen na modelu inicijalne imovine (tal. capitale, posjed) koja je polazište za ulaganja, investicije s ciljem ostvarivanja daljnje dobiti, to jest profita. Temelje kapitalizma čine kategorije poput privatnog vlasništva, akumulacije kapitala, tržišta, ekonomskog rasta, profita, konkurencije, ulaganja.

Kapitalizam se zasniva na:

1) privatnom vlasništvu i nadzoru nad ekonomskim sredstvima proizvodnje (kapitalu), pri čemu su vlasnici kapitala razdvojeni od rada potrebnoga za njegovu proizvodnju i oplodnju;

2) usmjeravanju ekonomske djelatnosti na stvaranje profita, a nju provode poduzetnici ili kapitalisti kao društveni akteri koji kombiniraju kapital, rad, sirovine, strojeve, patente i dr. te na taj način nude dobra i usluge računajući na njihovu tržišnu potražnju;

3) tržištu kao regulatoru te djelatnosti, na kojem se susreću proizvođači i potrošači, razmjenjuju i raspodjeljuju dobra i usluge, odnosno pregovaraju, a konačan se rezultat izražava u cijenama, koje su informacije o relativnim rijetkostima, što ekonomskim agentima omogućuje donošenje odluka o kupnji, prodaji, ulaganjima i štednji, a to pogoduje efikasnosti sveukupnog ekonomskog djelovanja i instrumenata koji takvo djelovanje podržavaju (zakonskih propisa i državnim ustanova koje štite interese ulagača i sigurnost uloženoga);

4) prisvajanju profita od strane vlasnika kapitala, što dijelom podliježe državnom oporezivanju;

5) radu radnika kao slobodnih aktera, koji na tržištu rada prodaju svoju fizičku i umnu radnu snagu koja proizvodi dobra i usluge.

Industrijski kapitalizam

Industrijski kapitalizam je faza kapitalizma koja je nastala u drugoj polovici 18. stoljeća, kada su se pojavile važne političke i tehnološke promjene. Nastao je zajedno s finansijskim kapitalizmom. Njen najveći utjecaj dogodio se s industrijskom revolucijom, u kojoj su se promovirale tehnološke promjene i načini proizvodnje. Obrt i proizvodnju zamijenili su mehaniziranom proizvodnjom.

Finansijski kapitalizam

Postoje različite varijante kapitalizma koje se razlikuju prema odnosu između tržišta, države i društva. Finansijski kapitalizam odgovara vrsti kapitalističke ekonomije u kojoj veliku industriju i veliku trgovinu kontrolira ekonomska moć komercijalnih banaka i drugih finansijskih institucija.

Kapitalizam i socijalizam

Nasuprot kapitalizmu je socijalizam koji traži prisvajanje i kontrolu sredstava za proizvodnju od strane radničke klase, može biti i državna i društvena ili kolektivna proizvodnja, gdje "svatko posjeduje sve".

Kapitalizam i globalizacija

Jedna od pojava kapitalizma je globalizacija, proces produbljivanja ekonomske, socijalne, kulturne i političke integracije, vođen niskim cijenama prijevoznih sredstava i komunikacija među zemljama svijeta s kraja 20. stoljeća.

Ono što možemo naučiti od Smitha i Marxa je da istinska post-kapitalistička ekonomija, odnosno ona bez kapitalizma, mora imati tri karakteristike.

Prvo, više prostora za ekonomiju njege i državu, kako bi se tržište držalo pod sigurnijom kontrolom i bilo bolje utemeljeno u društvu. Društveni cilj, a ne akumulacija za dioničare, mora biti prioritet. Ovo također znači pomak od linearne učinkovitosti kroz dalekosežnu specijalizaciju, masovnu proizvodnju i visok stupanj globalizacije prema komplementarnosti učinkovitosti i sinergije, otpornosti i lokalnog zapošljavanja. Uzmimo za primjer poljoprivredu baziranu na prirodi i agrošumarstvo, ili snažnu lokalnu ekonomiju u engleskom gradu Prestonu nakon snažne recesije.

Drugo, post-kapitalistička ekonomija zahtijeva preduzeća bez nejednakosti između rada i kapitala. Na primjer, kooperative poput onih u kojima su vlasnici ujedno i radnici (poput španjolskog Mondragona, koji ima preko 70 000 članova) ili kupci. Ovo bi se također odnosilo na samozaposlene osobe ujedinjene u fondove koji potiču start-upove koji rade na ostvarenju socijalnih potreba, poput onih u inkubatorima u starom Phillipsovom pogonu u Eindhovenu. Ili socijalna preduzeća utemeljena u zajednicama, gdje je profit samo preduvjet za socijalni učinak. Dakle novac ne smije imati potencijal za oticanje prema vanjskim dioničarima.

Treće, post-kapitalistička ekonomija treba tržišta koja djeluju na lokalnijoj razini, u kojima su proizvodi koji ostvaruju potrebe ili usluge u središtu, a novac može biti u valuti koja je priznata u zajednici. Postoje brojni primjeri uspješnih valuta zajednica koje su u opticaju paralelno sa službenim novcem. Također postoje LETS sustavi i vremenske banke u kojima ljudi pružaju usluge čija je vrijednost izražena u vremenu za koje i oni sami mogu kupiti uslugu. Ili tržišta u kojima više nije moguće kupovanje i prodavanje dobara, nego je fokus na najmu cirkularnih usluga. Kao rezultat, privatno vlasništvo i akumulaciju mijenja novi tip zajedničkih dobara, u kojima je materijalna učinkovitost dobara ključna zbog okolišne perspektive, umjesto učinkovite akumulacije za kompaniju ili dioničara nauštrb jednakosti, okoliša i ekonomske otpornosti.

Što s prijedlozima ekonomista za poboljšanu verziju kapitalizma? Na primjer, veći porez na bogatstvo ili prijedlozi Josepha Stiglitza i Basa Jacobsa za strožu regulaciju oligopola i naplaćivanja negativnih eksternalija? Ove ideje većim dijelom mogu naći svoje mjesto u post-kapitalističkoj ekonomiji. Ipak, ti će prijedlozi biti dugoročno učinkoviti samo ako se također osigura tri Marxova kriterija. Inače, nakon Covid-19 krize, kapitalizam će se ponovno zajedno s tržištem izletjeti van kontrole.