Enisa Selmanović Salkić

Miljenici ili zašto ljubav nije jednaka za sve

Sva se djeca vole isto. Mislim, jednako. Nema miljenika. Nije mlađe dijete miljenik. A, ni muško. Svima isto i svima jednako. Demokratski, idilično i solidarno. 

Isto tako i sa zaposlenima. Ili radnicima, kako se govorilo prije 30 godina, pa se opet vratilo u modu.

Svi su isti, kao na isti kalup pravljeni. I svima jednaka količina ljubavi, pažnje, priznanja i šuški. 

I živjeli su sretno do kraja života. I onda je došao kraj i sve se raspalo.

Hrvatski

Kako da mali postanu veliki?

Svi smo jednom bili mali. Mali ljudi sa velikim očekivanjima. Radoznali. Živahni (neki malo više).

Pa smo nespretno pravili prve korake. Tu i tamo, dobro se razbili, pa se preventivno držali bilo kakvog oslonca i uporišta.

Izgovarali prve riječi. Falilo je slova, ali nije nedostajalo dobre volje. Sklapali rečenice. Nespretne, ali su nas činile veoma sretnima.

Istraživali sve, divili se svemu. Malim i najmanjim stvarima.

Pravili malo veće korake, išli u škole i sanjali malo veće snove.

Hrvatski