Hrvatski biznismen Saša Cvetojević bio je jedan od govornika trećeg Summita poslovnih anđela, koji je krajem listopada održan u Sarajevu u organizaciji Fondacije 787 i Mreže poslovnih anđela u Bosni i Hercegovini (BHBAN), a portal Manager.ba bio medijski pokrovitelj Summita.

Cvetojević je poduzetnik s višegodišnjim iskustvom u nekoliko djelatnosti - zdravstvu, mobilnim telekomunikacijama i distribuciji robe široke potrošnje. I sam se okušao kao poslovni anđeo, ulagao je u visokorizične startup kompanije, među kojima su one koje su se etablirale na domaćem i stranom tržištu. 

U intervjuu za Klix.ba govori kako je napravio grešku, neinvestirajući u hrvatski startup koji je napravio globalni bum. Objasnio je svoj kritički odnos prema porezu kao takvom, a koji je dobrim dijelom određen njegovim sudjelovanjem u radu pojedinih državnih tijela u Hrvatskoj...

Skup osobni automobil i jeftin business ne idu skupa i obratno

U tekstu za Poslovni dnevnik napisali ste kako skup osobni automobil i jeftin business ne idu skupa i obratno. Mislite li i dalje tako i što mislite pod tim?

Kada sam počinjao 1990-ih godina, i to je danas vrlo često u jugoistočnoj Europi, ljudi vole pokazivati - showing off. Misle kako je bitno doći nekim "nabrijanim" automobilom, BMW-om ili nečim slično, a s druge strane njihov business ne pokazuje sliku koja se slaže s tim.

Uvijek mi je bilo neuobičajeno i uvijek se tako pokazalo da netko tko zaradi prve novce, te novce "trpa" u dobar automobil, a tvrtka im kasnije nije opstala. U početku uvijek treba biti skromniji, treba biti u skladu sa svojim mogućnostima, a kasnije, kada se tvrtka razvije, onda postoje mogućnosti i za bolji automobil.

Uvijek postoje priče poput one o osnivaču kompanije IKEA Ingvaru Kampardu kako je vozio starog Mercedesa, ali to su najčešće priče za PR.

Poslovica je kako odijelo ne čini čovjeka, ali ustvari čini. Pa tako na startup konferenciju ne trebam doći u najboljem odijelu i kravati, već odjeven u nekom opuštenijem stilu. No, kada radite u banci u londonskom Cityju bilo bi neprimjereno doći odjeven ovako kao što sam ja sada.

Mi u Hrvatskoj, a vjerujem i ovdje u Bosni i Hercegovini, često se volimo pokazivati nekim statusnim simbolima, a to na početku možda i nije primjereno.

To znate i iz osobnog iskustva?

Tako je. Išao sam nekim redoslijedom - vozio sam sve što mi je palo pod ruku dok tvrtka nije stasala. U početku multitaskaš - nemaš novi viljuškar, novi kamion itd. Moj prvi kombi za distribuciju bio je stariji od mene, stari Volkswagen, ali je vozio. Ponekad bi se vozio, ponekad bi ga gurali.

Država se lošebrine o našim sredstvima

U javnim istupima vrlo kritički govorite o porezima - zašto?

To nije došlo preko noći. U početku sam, kao dobar dio građana i poduzetnika, propitivao način na koji se troše "naši" novci. Često kako bi ono što govorite imalo odjek, morate ridikulizirati stvari jer kada govorite jednostavno i pristojno, nitko vas ne doživljava.

Bio sam u različitim odborima pri vladi, vezano za zdravstvo. Tu se mnogo raspravljalo i utjecalo na potrošnju javnog novca. Kada sam vidio kako se novac bestijalno "spaljuje", a ne troši, pokušavajući na to utjecati, shvatio sam kako nije bilo odgovora.

Mislio sam kako političari to ne razumiju, a onda sam shvatio kako im baš takav način odgovara kako bi izvukli što više od građana i poduzetnika  i to bez ikakve transparentnosti doslovce "spalili". Primjer za to je kad nekakva ministarstva i javne tvrtke krajem godine naručuju besmislene stvari - mijenjaju nove tepihe, kupuju nekakve zalihe samo kako im naredne godine ne bi smanjili proračun.

Shvativši kako upozorenja na takve modele ne daju rezultate, počeo sam govoriti o tomu kako je bolje da oni manje otimaju, pa kasnije dijele. Netko tko je protivnik takvog stava će pitati šta je s javnim uslugama i dobrima, ali ne pričamo o tome. To je jedna stvar, a druga stvar je kada nema dana bez afere, u kojoj su toliko inovativni u iznalaženju načina kako te novce, ne potrošiti, nego "spaliti" - ubiju kravu, ne zbog odreska, već zbog papka.

Evoluiralo je moje razmišljanje - smatram kako su porezi nužno zlo i kako bi država, koja se loše brine o našim sredstvima, trebala manje uzimati, odnosno ostavljati više građanima i poduzetnicima koji su to stvorili i koji su dokazali kako to znaju pametnije upotrijebiti.

Prije nekoliko mjeseci, što je odjeknulo u javnosti, lansirao sam tezu kako porezni novac nije naš novac, zbog čega je bilo strašno puno napada na mene. Moj novac je ono što imam u džepu i na računu, ono čime ja raspolažem. U onom trenutku kada više ne mogu raspolagati, iz bilo kojih razloga, to više nije moj novac.

Moramo se više potruditi kako bi nama ostalo više našeg novca. Porezni novac nije naš sve dok neki političar može njime raspolagati, a pritom je kontrola te potrošnje minimalna ili uopće ne postoji. Mogu se samo boriti, ne kako bi političare uvjerio ili objasnio kako to treba pametnije trošiti, nego kako bi ih spriječi da uzmu više.

"U privatnom sektoru je dokazano kako postoje oni koji vrlo dobro znaju upravljati oskudnim resursima i iz jako malo stvoriti jako puno. S druge strane je dokazano kako država može iz jako puno stvoriti jako malo."

Jeste li suglasni kako je na našim, postjugoslavenskim prostorima, veliki broj ljudi koji ne znaju upravljati svojim novcem i vremenom? Ukoliko jeste, zašto je to tako?

Možda je to neka generalizacija koja se ogleda i kroz viceve o Crnogorcima, Bosancima itd. No, i na primjeru Summita poslovnih anđela u Sarajevu vidimo kako to nije uvijek tako. Itekako na ovim prostorima postoje oni koji znaju raspolagati resursima, a ekonomija je znanost koja se bavi upravljanjem resursima. Samo je pitanje tko to radi bolje.

U privatnom sektoru je dokazano kako postoje oni koji vrlo dobro znaju upravljati oskudnim resursima i iz jako malo stvoriti jako puno. S druge strane je dokazano kako država može iz jako puno stvoriti jako malo. Naravno, u javnom sektoru postoje oni koji rade jako dobar posao, ali su oni rijetki. I u privatnom sektoru postoji oni koji su promašaj, samo što oni to ne žele priznati.

Moramo priznati kako onaj tko je znao stvoriti prije i znao se brinuti oko nečega svoga, sigurno je znao dobro raspolagati, a to nisu samo novci.

Fraza "raditi u struci"

Imaju li mladi veću "poduzetničku žicu" u odnosu na starije generacije ili je situacija po tom pitanju ostala nepromijenjena? Odgajaju li događaji poput ovog summita nove poduzetničke generacije?

Ovakvi događaji sigurno pomažu. U Hrvatskoj smo puno radili i radimo na promijeni percepcije o poduzetništvu. Nisam toliko upućen u situaciju u Bosni i Hercegovini, ali u Hrvatskoj do prije pet-deset godina je bilo uvrijedljivo reći kako si privatnik, kako se želi raditi kod privatnika jer "radit ću u struci", što god to značilo. To su vremena koja su iza nas.

Ljudi mijenjaju poslove, karijere, školovali su se za jedno, ali stvari brzo zastarjevaju. Poduzetništvo je nešto što je opcija nekome tko je mlad, ali ne mlad godinama, već mlad duhom, nekome tko želi nešto sam napraviti i ostvariti svoje potencijale.

Jako je bitno, i to radi i ovaj summit, promijeniti percepciju o tim ljudima - sutradan kada vaša majka ili baka pije kavu s susjedama ne mora reći kako radite kod "nekog privatnika", već kako radite u privatnoj kompaniji i da joj na to odgovore kako je to lijepo. Nije samo smisao zaposliti se u npr. elektroprivredi jer postoje druge opcije.

Zašto je Elon Musk najbogatiji čovjek na svijetu?

Veliki sam njegov fan bez obzira na njegove političke egzibicije. Vrlo bogati ljudi nisu komunicirali s javnošću. Većina poduzetnika, posebno u Europi, ne daje izjave, a ako daju intevjue, onda će to biti vrlo uglađeno, s četiri-pet osoba iz PR-a koje će mu kazati što (ne) kazati.

Muskova komunikacija na Twitteru (X), i prije nego što ga je preuzeo, bila je vrlo izravna, zbog čega je trpio posljedice. Međutim, i on ima pravo na svoje mišljenje, ima pravo ga izreći i ima pravo biti u krivu. Naravno, treba snositi posljedice za ono što kaže.

Ljudi žele čuti što govori predsjednik ili biznismen koji zapošljava tisuće ljudi, a onda kada čuju, ne valja. Draže mi je čuti što netko iskreno misli nego kada to progovora njegov PR nekim priopćenjem ili netko od političara koji ne kaže ništa.

Musk je netko tko ruši barijere i pomiče granice, a takvi ljudi su često tijekom života neshvaćeni. Možda ćemo doseg onoga što je on radio vidjeti tek kasnije. On je čovjek s misijom, nije poduzetnik koji nešto radi zbog novca i to je dokazao mnogo puta. Želi ostvariti nešto što nitko nije, a jedna od tih stvari je putovanje na Mars.

Njega najviše muči regulativa, u kojoj prednjače američke demokrate. Tom regulativom se koče njegovi projekti, što ne znači kako ga je mazila administracija Donalda Trumpa. No, demokrati su očigledno prešli mjeru, preusmjerivši ga sa demokratske na republikansku stranu.

Musk i Trump sigurno nisu kompatibilni, nemaju isto razmišljanje, pa ni o električnim automobilima. Naprotiv. Trump je netko ko više naginje automobilima s motorima na unutarnje sagorijevanje i tko će veću prednost dati General Motorsu (GM) i Fordu. To je radila i Bidenova administracija, i to u sklopu akta protiv inflacije, favorizirajući GM i Ford jer su imali sindikate. Musk je namjerno trpan prema dolje.

Ponižavan je na mnogo načina, a ima ego. Nije uopće pozvan na razgovor o elektrifikaciji Amerike i "spaljene" su milijarde dolara na uvođenje interneta u ruralne dijelove, a ništa nije napravljeno. S druge strane, Musk ima Starlink i nitko ga nije pitao šta misli.

Kada se čovjek takvog kalibra doslovno preskače, na neki način ponižava, onda je jasno zašto je protiv demokrata. Spašava Boeing i NASA-u, a konstantno ga se spušta prema dolje, i to zbog toga što je izrazio svoje mišljenje i što je kupio Twitter, što je po meni glupa odluka.

Čovjek ima pravo napraviti što hoće i od Twittera napraviti što hoće. Puno je kontroverznih stvari, ali je to uvijek tako kada se radi tako nešto. Što god netko mislio, za čovječanstvo je dobro što postoje ljudi poput Elona Muska jer ruše granice i ubrzavaju stvari.

Ubrzao je toliko različitih branši i to za toliko da bi nekima drugima trebala desetljeća. Svaki njegov projekt je životni projekt. Neki će reći kako nije izumitelj poput Tesle koji je bio neshvaćen u svoje vrijeme. Musk je kontroverzan zbog svojih stavova, ali vjerojatno postoje razlozi zašto ima takve stavove.

Lako je biti general poslije bitke

Kako se dogodilo da vam neulaganje u kompaniju Rimac bude najveći poslovni promašaj?

Još uvijek imam taj email, u kojem me je Mate Rimac pristojno, poslovno pitao za investiciju. Tada smo se vrlo površno poznavali. Jednostavno je to za neme nekako bilo prerano. Bilo je riječi o investiciji od 100.000 eura, što bi uz inflaciju danas bilo kao da neko traži otprilike 200.000 eura. Nisam imao povjerenje u to kako se takva stvar može izvesti u Hrvatskoj.

Nije da nisam imao povjerenja u Rimca, već Hrvatska nije imala nikakvu povijest automobilske industrije, uopće nije imala regulativu da neko radi za cijeli svijet. Bilo kakva regulativa o otvaranju bilo kakve tvornice u Hrvatskoj je noćna mora, a kamoli nečega što nikad nitko nije vidio.

Tada je to bilo novo dijeljenje karata. Naime, ni Volkswagen tada nije imao saznanja o električnim automobilima, novim stvarima koje su se događale. To je bila prilika koju je Mate prilično dobro iskoristio - "zajahao" je na tom valu i napravio je svjetsko čudo.

Tada to nisam prepoznao, ali nisu ni moje kolege, nas 15 u grupi poslovnih anđela. Nitko se nije usudio investirati i kladiti se na njega. Sada je sve jasno, ali lako je biti general poslije bitke.

Što ste naučili iz te greške?

Naučio sam kako ne valja reći nikad. Kako bi sebi opravdao grešku, investirao sam u jedan drugi visokotehnološki startup koji nikada nije zaživio. No, srećom sam uspio povratiti taj novac. Da nisam imao prijašnje iskustvo, vjerovatno bih nastupio otvorenijeg uma i možda bih investirao u Rimca.

Prepoznajete li u Hrvatskoj, ili susjedstvu, mladu kompaniju, neovisno o tome čime se bavi, koja bi mogla napraviti globalni bum kakav je napravio Rimac?

To je pitanje od 100 milijuna eura. To me trebate pitati za pet godina. Postoje zanimljivi projekti, a neke od njih smo vidjeli na Summitu poslovnih anđela u Sarajevu. Zadatak poslovnih anđela, venture fondova i onih koji dijele državni/europski novac je pokušati pogoditi one prave, što je jedan od najtežih poslova i iznimno je rizično. Šanse za promašiti su deset puta veće od onih za pogoditi. To je takav business.

Izvor:  Saša Cvetojević je biznis počeo s guranjem starog kombija: "Radit ću u struci" je vrijeme iza nas¸- Klix.ba, Razgovarao: Benjamin Redžić
Prilagodba: Manager.ba