Rehabilitacijski centar Život pokrenuo je u Mostaru Akademiju fizioterapije Život - prvu akademiju na našim prostorima koja polaznicima osigurava praktičan rad s pacijentima, pod stalnim nadzorom iskusnih mentora. Kao praktična edukacija, Akademija je od neprocjenjive važnosti za terapeute i osigurava postizanje boljih rezultata u radu s pacijentima. 

Vlasnik Rehabilitacijskog centra Život i pokretač prve Akademije za fizioterapiju Život Darko Bilić govorio je o svom poduzetničkom i stručnom putu za Klub Managera portala Manager.ba

U ovome sam pozivu završio slučajno. Završio sam srednju školu za zubotehničara, očekivao studirati stomatologiju, probao na dva fakulteta ali nisam bio primljen. Sada kažem "hvala bogu pa nisam upao". Kako ne bih gubio vrijeme, upisao sam fakultet za fizioterapiju planirajući naredne godine upisati se na stomatologiju. Na fakultetu je tada bila pokojna profesorica Nadežda Nada Zjuzin koja mi je usadila zrno, sjeme ljubavi prema fizioterapiji. Zahvaljujući njoj danas ne postoji niti jedan drugi posao koji bih ja radio osim fizioterapije.

Kako ste se odlučili na samostalni "put"?

Možda će zvučati smiješno. Kada sam upisao fakultet govorili su "samo ti završi fakultet" i čeka te posao u bolnici. Kada sam završio fakultet "čekani" posao u bolnici je "kasnio". U stalnim "evo vidjet ćemo" ja sam vidio kako od toga nema ništa. Nisam osoba koja voli čekati. Imao sam već nekoga iskustva radeći fizioterapiju kroz studij i krenuo sam pružati usluge fizioterapije po kućama.

Svoju prvu ordinaciju za fizioterapiju otvorio sam 2008. godine. Shvatio sam kako veliki dio ljudi ne voli da im se dolazi po kućama nego da oni dolaze na fizioterapiju.  

Zajedno s kolegom otvorio sam za dvije godine i prvi centar. Razišli smo se 2017. godine. On je ostao u sportu, a ja nastavio u rehabilitaciji i otvorio sadašnji Rehabilitacijski centar Život.

Rehabilitacijski centar Život je danas?

Sjedište centra je u Mostaru, gdje je sve i krenulo. Kako bi pružili usluge svim pacijentima koji su stizali u Mostar, centar posluje i u Širokom Brijegu, Posušju, Međugorju, Čapljini i Livnu. Dakle na šest lokacija sa 19 uposlenih.

Surađujemo s Fakultetom zdravstvenih studija, čiji studenti dolaze na praksu u centar. Svi zaposlenika su nekadašnji ili sadašnji studenti Zdravstvenih studija. Tako se suradnja centra i fakulteta pokazala jako uspješnom.

Kako je sazrela ideja o pokretanju Akademije?

I sam sam završavao edukacije koje traju par dana i kada završi obuka s instruktorom misliš kako sve znaš. Za par dana, kada se vratiš na posao i radiš s pacijentom to više nije tako. Znaš u teoriji ali treba ti prakse. Razmišljajući kako pomoći studentima i fizioterapeutima bez iskustva pokrenuo sam akademiju. To je prva akademija koja traje šest mjeseci, a ne par dana ili par vikenda.

Akademija ima tri modula. U prvom modulu prenosimo teoretsko znanje. U drugome s mentorima prenosimo praktično znanje, a u trećem modulu polaznici samostalno rade uz naš nadzor sa stvarnim pacijentima. Mentor je supervizor koji na kraju postupka korigira. Polaznici već nakon prva dva mjeseca počinju samostalno raditi.

Pobornik ste poduzetnog duha?

Samostalni biznis ima i prednosti i mana. No sve te mane imaju "manju vrijednost" u odnosu na "prednosti". I danas bi ponovio odluku krenuti u samostalne vode.

Svoje sadašnje kolege i učim kako bi jednog dana bili samostalni. Nije problem raditi i surađivati s drugim i za drugoga, al' samostalnost je najvrjednija pogotovu u svijetu fizioterapije.

Na što bi ih upozorili na tom putu?

Najveći problem je vezanost za svoj posao. Kada se on posloži sve negativnosti su manje. Ja sam imao mentora koji mije rekao sve poslove koje ti ne možeš raditi zaposliti drugoga. Svi imaju ulogu i iskusni fizioterapeut i čistačica. Ne događa se to preko noći. U početku je teško, ali kada se zadaš i sve posložiš, nakon tri godine možeš reći jesi li za poduzetnika ili nisi.

Poduzetništvo nosi i odgovornosti?

Moje kolege u centru rade od osam do dva ili od dva do osam, svoju smjenu. Kada je završe oni su gotovi. Moja je smjena od osam do osam. jeste naporno, osobno me najviše umara papirologija, administracija. Volim reći kako je najgori dio mjeseca kada je najviše posla oko administracije, prva trećina mjeseca. No one dvije trećine koje slijede donose uživanje u radu i poslu.

Vrijedi li taj put tolikoga odricanja ?

Definitivno vrijedi

Kada bi savjetovali buduće fizioterapeute, koji tek završavaju fakultet, što bi im prvo rekli?

Nađite mentora. Vrijedi i za fizioterapeute i za poduzetnike. Ne morate tražiti najbolje, nego nekoga koje par stepenica ispred vas i koji će vam reći kako prolaziti stepenice od one na kojima ste vi do one na kojemu je on.

Ne gledajte druge osobe kao konkurenciju. Milijarde je ljudi u svijetu i nitko nam ne može biti konkurencija. Pogotovu ne zbog naše zavisti ili ljubomore. U mom poslu mnogo je fizioterapeuta. Kada sam krenuo sa samostalnim poslom bilo nas je tek nekoliko u gradu, danas ih je nekoliko stotina. Kada netko pruža nešto bolje od mene meni je to samo poticaj raditi bolje od njega, a ne gubiti vrijeme i snagu na zamaranje s njim kao konkurencijom. Tim zamaranjem štetim svom biznisu i samome sebi.

Kada se trudiš i radiš i imaš svoj smjer, kada postavljaš kratkoročne i dugoročne ciljeve i imaš ljude koji ti pomažu uspjeh stiže.

Što je s onih drugih „od 8 do 8“?

Odmor i obiteljski život koji mi puni baterije raditi drugih dvanaest sati

B.Š. / Manager.ba