Gošća Kluba menadžera je Aida Terzić, direktorica hotela Pino Nature, Sarajevo.

U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više.

Postoji jedna mudra izreka koja kaže da je genijalac zapravo luđak kojem je uspjela ideja. Puno je poduzeničkih priča koje su uspjele samo zato jer je jedna ili par osoba bilo uporno do kraja. Upravo jednu takvu priču donosimo danas kroz naš Klub menadžera. Ipak, kada ljudi ustraju sa svojom idejom do kraja, dobiju puno više od uspješne poduzetničke priče. 

Da mi ne bi otkrivali kraj priče, koji je zapravo samo početak nečeg većeg, ovu srijedu izdvojite koju minutu za još jednu genijalnu bh. poduzetničku priču.

Upoznajte Aidu.

Rođena sam u Sarajevu 1982. godine gdje sam završila dio osnovnog obrazovanja, nakon čega život nastavljam u Australiji, u Melbourneu gdje završavam preostali dio osnovnog kao i srednjeg obrazovanja, u Lyndale Secondary College. Želja mi je bila upisati medicinu međutim po povratku u Sarajevo nastavljam s par zadnjih godina u II Gimnaziji, te upisujem Ekonomski fakultet u Sarajevu. Roditelji su me uspjeli uvjeriti da medicina u BIH nažalost nije cijenjen niti plaćen posao kao u ostatku svijeta, a da je zena ljekar, pogotovo kada ima porodicu neadekvatno plaćena za svoj trud i rad. Poslušam njihov savjet i po završetku studija upisujem usporedo dva magistarska studija, jedan na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, te usporedo Scuola di Amministrazione Aziendale Univerziteta u Torinu, nakon čega dobivam duplu diplomu Magistra ekonomskih nauka i MBA.

Studentske dane pamtim po tome sto sam se mnogo trudila uskladiti obaveze s predavanjima, kao redovni student Ekonomskog fakulteta s nastupima i snimanjima muzičkog albuma. U tom periodu bila sam članica dua Erato s kolegicom Dalal Midhat, te sve svoje slobodno vrijeme, kada nisam na predavanjima sam provodila ili učeći ili snimajući u muzičkom studiju, na turnejama, intervjuima i slično. Često volim reći da sam već tada u tih nekih 6 godina koliko je trajalo moje visoko obrazovanje proživjela nečija 2 života, živeći 300 na sat kako bih uskladila sve obaveze.

Vi ste direktorica hotela Pino Nature u Sarajevu. Kako je Vaš karijerni put išao prije dolaska na spomenutu poziciju?

Kao mala se sjećam prve poslovnice Relax Toursa još u bivšoj Jugoslaviji koja je osnovana od strane mojih roditelja davne 1988. godine. Tada je Relax bio prva privatna agencija u cijeloj BIH i velika potražnja je vladala za našim uslugama, skoro pa monopol. Potrebno je bilo mnogo energije, truda i odricanja da moji roditelji kao mladi ljudi s dvoje male djece opsluže tako veliko i zahtjevno tržište. U agenciji sam počela raditi prije 18 godina i usporedo s fakultetom vodila posao s njima.

 Sve školske ekskurzije su putovale preko nas, turističke grupe i slično, agencija je rasla, povećavala broj uposlenih i na kraju 2015. godine diverzificirala svoje poslovanje otvaranjem Pino Nature Hotela čime je zaokružila svoju turističku ponudu. Budući da smo nakon raspisanih natječaja za direktora Pino Nature hotela imali 3 menadžera koja se nisu mogla nositi s ogromnim pritiskom i potražnjom gostiju koja je vladala u tom periodu, ogromnim vikend gužvama koje smo imali u hotelu, stjecajem okolnosti, ja sam morala preuzeti tu obavezu već u januaru 2016. godine i od tog dana vodim Pino Nature Hotel.

Mnogo sam emotivna kada se Pino Hotel spomene, do te mjere da mi krenu suze radosnice jer je to projekt u koji nitko nije vjerovao pa čak ni moj vlastiti otac. Plac je kupila moja majka prije 15 godina kada su svi Trebević zaobilazili u širokom luku i nitko ga nije posjećivao. Kada se rodio moj prvi sin 2010. godine svaki dan sam odlazila na Trebević jer sam shvatila da je to biser, pluća grada koji je jedinstven u svijetu zbog svoje blizine glavnom gradu. Šetala bih sa sinčićem svaki dan i pozivala oca moleći ga da krenemo s izgradnjom objekta, jer to Sarajevu treba, otac bi mi spuštao slušalicu uz rijeci da su to moje lude fiks ideje i da je to propao projekt.

Majka je mislila drugačije i složila se sa mnom da je to odlična ideja i investicija, krajem 2015. Pino je ugledao svjetlo dana. Toliko ga volim kao i cijeli moj tim da ga gledam kao svoje treće dijete, dijete u koje nitko nije vjerovao, dijete koje je sada postalo najsvjetlija točka bh. turizma, koje nagrađuje i priznaje cijeli svijet, onaj koji upošljava ravnopravno osoblje iz Federacije i Republike Srpske i koji je postao najnagrađivaniji hotel u regionu. Otvaranjem Pino Hotela Trebević je vraćen Sarajlijama, nakon čega je krenula i gradnja ostalih objekata na tom lokalitetu.

Nedavno ste dobili nagradu Business Elite, kao jedn od 40 najuspješnijih lidera Jugoistočne Europe, ispod 40 godina starosti. Što Vama osobno predstavlja ovo priznanje?

Prije svega, željela bih zahvaliti odboru Business Elite's Awards na priznanju za moja postignuća tijekom 18-godišnje karijere u turizmu. Kako je turistička i ugostiteljska industrija najteže pogođena tijekom pandemije Covida, ova je nagrada još značajnija jer mi je dodijeljena upravo u najtežem periodu za turističku industriju. Unatoč svemu tome, moj tim i ja uspjeli smo ostvariti najuspješniju ljetnu sezonu 2021. od otvorenja hotela Pino Nature, pa ova nagrada nije samo moja, ja samo predvodim svoj tim!  Napominjem da je ovo samo jedna od svjetski priznatih nagrada koju je Pino Hotel osvojio, ostale su Meies van der Rohe, A design award, Meetings star award i mnoge druge.

Po čemu se Pino Nature izdvaja u Bosni i Hercegovini? 

Pored mnogobrojnih svjetskih priznanja koje je Pino Nature ostvario, hotel se nalazi na jedinstvenoj lokaciji Zaštićenih Pejzaža na nadmorskoj visini od 1070 m, a samo 10 minuta vožnje od centra Sarajeva. Ne postoji niti jedna svjetska metropola koja doslovno ima Olimpijsku planinu, tako lijepu, ljekovitu, čistu, a tako blizu glavnom gradu. Stoga Pino Hotel radi tijekom cijele godine budući da ga ne svrstavamo niti u planinski a niti u  gradski hotel, nego u neku njegovu kombinaciju. Jednako ga često posjećuju i hotelski gosti, kao i vikendaši ili izletnici koji su tu došli na dnevnu kafiću, ručak ili večeru. Kao što sam već napomenula, Pino hotel je prvi objekt koji se izgradio na Trebeviću i „probio led“ kako bi se ovo omiljeno i najpopularnije prijeratno izletište Sarajlija ponovo vratilo njegovim građanima a i turistima iz cijeloga svijeta.

Postoje li projekti na koje ste posebno ponosni? 

Pino je moj najvrjedniji projekt upravo zato što u njega nitko nije vjerovao osim moje majke i mene. Smatrali su da je to destinacija koja neće zaživjeti, banke i „veliki menadžeri“ su predviđali da će poslovati s gubitkom prvih 10 godina. Na veliku radost svih nas, Pino od prve godine posluje s dobitkom i povećava svoju godišnju dobit za oko 15-20 %. Emotivno sam vezana za ovaj projekt kao da mi je treći sin (smijeh).

Pored svega gore navedenog, budući da sam veliki radoholik i da želim dodatno unaprijediti domaću proizvodnju, pokrenula sam sa sestrom i modni brand STYLINGER. Radi se o visokokvalitetnim komadima odjeće, kaputi, sakoi, pelerine, kabanice, jakne, proizvedene u BIH, ali od vrhunskih talijanskih materijala. Za samo mjesec dana klijentice su doslovno poludjele za ovim modelima, budući da su veoma kvalitetni, a po pristupačnim cijenama. Najviše potražnje imamo iz Beograda, Sarajeva, Splita, Mostara, Travnika, Novog Sada, Banja Luke...

Je li pandemija, koja je zaustavila cijeli svijet, promijenila Vaš način poslovanja i ako jest, na koji način? 

Turizam i hotelijerstvo su grana koja je najsnažnije pogođena tijekom pandemije, međutim ono na što sam ponosna jeste činjenica da svoje uposlene, koje smatramo kao članovima svoje porodice nismo otpuštali tijekom pandemije. U tom periodu smo obnovili neke dijelove hotela, i pripremali se za ponovno otvorenje, "nagrađeni" smo najuspješnijom ljetnom sezonom 2021. ikada! Zbližili smo se dodatno sa svojim osobljem i stvorili skoro pa neraskidive veze koje i naši gosti osjete.

Na što ste najviše ponosni u dosadašnjem životu?

Najviše sam na svoju porodicu kao i na činjenicu da sam uspjela da uskladim sve svoje obaveze vodeći dvije kompanije uz odgoj svoja dva sina Rajana (11) i Rijada (9). Jedino što nikada ne možemo nadoknaditi ili vratiti unazad jeste odgoj djece, tako da se nadam da sam ipak uspjela biti dobra kombinacija majke, supruge, kćerke, uz sav posao koji imam.

Istraživanja pokazuju kako uspješni ljudi redovno čitaju. Kakvi ste vi po pitanju čitanja i možete li nam preporučiti najdražu knjigu?

Deset godina u kontinuitetu sam čitala najčešće stručnu literaturu posebno tijekom studija i magistarskog rada na temu Liderstva,Kvaliteta usluga u turizmu itd. U posljednje vrijeme nemam baš previše vremena za dobru knjigu, jer je moj dan ispunjen od 7 ujutro kada ustajem do 1 h nakon ponoći kada idem spavati.

Vikendi i godišnji odmori su dani kada to sebi mogu priuštiti a trenutno čitam ”40 pravila ljubavi” od Elif Safak koju sam kupila na posljednjem Sajmu knjige u Skenderiji.

Gdje se vidite za 10 godina? 

Hm... teško pitanje, veliki sam radoholik i stalno tražim nove prilike i šanse za rad, širenje, promociju, unapređenje poslovanja.Najvažnije mi je da porodica i ja ostanemo zdravi i sretni te da tijekom svog rada doprinosimo društvu i budemo dobri poslodavci. Voljela bih se okušati i u diplomaciji, budući da sam zahvaljujući  prirodi svog posla obišla cijeli svijet te upoznala mnoge kulture.

Koja je za vas definicija uspješnog menadžera? 

Velika je razlika između menadžera i lidera, iako mnogi ljudi miješaju ta dva pojma. Upravo tijekom rada s ljudima sam naučila da nije isto biti menadžer i lider, menadžer delegira uposlenicima zadatke, a ja radije biram da budem lider koji će im pokazati svojim primjerom što i kako treba da rade i koji neće reći "radi to tako" nego "idemo zajedno to uraditi ovako" i to „ovako“ im pokažem svojim primjerom, svojim radom. Svaku kompaniju čine njeni ljudi posebno kada se radi o uslužnoj djelatnosti, ljudi su prva linija fronta i onako kako se vi kao lider ponašate prema njima budite sigurni da će se tako i oni ponašati prema vašim klijentima i gostima! To je mnogo važno za zapamtiti!