TINO ARAPOVIĆ
NAJBOLJI POZNAVATELJ BH. HORECA SEKTORA: Upoznajte osnivača BeHa cafe magazina
manager.ba BiH 29 srpnja, 2020
Izvor fotografije:
Tino Arapović - privatna zbirka

Gost Kluba menadžera je Tino Arapović, osnivač HoReCa časopisa BeHa cafe, Mostar.

U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više.

Bez obzira što živimo u komunikacijski najrazvijenijem dobu, ovi prostori su još uvijek vezani za tradicionalne poslove, temeljeni na principu mentalna ili manualna usluga za novčanu vrijednost.

Međutim, u nedostatku kreativnosti gubimo brojna netradicionalna zanimanja, poslove i, na kraju radna mjesta.

Naš današnji sugovornik je iz 'naizgled ničega' stvorio posao gdje okuplja sva eminentna imena bh. HoReCa sektora, promovira domaće brandove i time daje veliku vrijednost ugostiteljstvu i turizmu. 

A navikli ste da poslovni portal Manager.ba uvijek dodatno kopa za novim poduzetnicima i njihovim nesvakidašnjim biznisima.

Upoznajte Tina.

Ja sam netko tko nije mislio da će ikada ovako odgovarati negdje na pitanja o sebi. Inače sam uvijek volio čitati o zanimljivim osobama, osobito tekstove objavljene u formi intervjua. Godinama sam kupovao hrvatsko izdanje magazina Playboy koji je redovito objavljivao razgovore s karizmatičnim i zanimljivim osobama. Možda nećete vjerovati, ali meni je to bio omiljeni dio tog magazina. Osim toga sam jednostavna osoba koja uživa u poslovima koji su dinamični i pri kojima nikada ne znate kolika će vam plaća biti. Obožavam svoju djecu, a volim putovati, slušati dobru muziku, jesti dobru hranu i piti dobra vina. 

 

Osnovali ste BeHa cafe, najpoznatiji HoReCa magazin u BiH. Kako je tekao Vaš karijerni put prije osnivanja vlastite kompanije?

Svi moji poslovi su bili nekako vezani uz ugostiteljstvo, s iznimkom perioda 1995-1996 koji sam proveo kao profesionalni vojnik u 1. gardijskoj brigadi Ante Bruno Bušić. Iskreno govoreći u toj ulozi sam se našao silom prilika jer mom karakteru nikako ne odgovara uloga vojnika, ali eto i to je bio period u životu koji je mnogo utjecao na razvoj mene kao osobe.

Tada sam imao nepunih 20 godina i još se tražio u životu.

Nakon te avanture kratko vrijeme radim kao krupje u kasinu, na „živom ruletu“, što je iznimno težak posao, ali istovremeno zanimljiv i dobro plaćen.

Iza toga jednu godinu radim kao konobar, te otvaram vlastiti bar koji se zvao cocktail bar „Salsa“, u tom periodu vrlo popularno mjesto za izlaske u Mostaru.

Pri samom isteku ugovora o najmu prostora i planu da izađem iz ugostiteljskog posla, do mene dolaze predstavnici belgijske kompanije koja je u to vrijeme bila jedan od lidera u pivskoj industriji i vlasnik poznatih brandova Stella Artois, Beck's, Ožujsko, Nikšićko.....

Njihov cilj je bio probitak branda Ožujsko u Hercegovini, koja je u to vrijeme od pivskih brandova samo poznavala Laško, Karlovačko i Bavariu, te mi nude posao u njihovoj kompaniji.

Nakon dosta uspjeha u poslu i skoro dvije godine provedene na tom radnom mjestu, dobivam ponudu da preuzmem poziciju brand managera poznatog austrijskog branda sokova Pago i počinjem raditi za kompaniju Boreas Stanić.

S te pozicije 2007. godine osnivam firmu Tindas doo i pokrećem svoj HoReCa magazin BeHa caffe koji traje i danas. 

 

Kako ste došli na ideju pokretanja HoReCa časopisa? Na kojem je konceptu koncipiran i koje benefite imaju njegovi korisnici?

Ideja o pokretanju BeHa caffe-a se rodila prilikom jedne konferencije koju je Pago organizirao u Beču i na kojoj sam se prvi put susreo s takvom vrstom magazina, naravno austrijskog izdanja.

Poslije saznanja da slične vrste magazina postoje i u Srbiji, Hrvatskoj, te Crnoj gori, vodio sam se logikom da bi sličan magazin trebao postojati i u našoj zemlji te se odlučio okušati u izdavanju novina što je za mene bilo nešto potpuno nepoznato i novo.

Prva godina je protekla katastrofalno jer je pojam oglašavanja za mnoge firme u HoReCa sektoru bio totalna nepoznanica.

U Hercegovini se gotovo nije mogao postići niti jedan ozbiljniji ugovor o suradnji, ali srećom nam se iz Sarajeva javlja kompanija Pernod Ricard, zastupnik velikih brandova poput Chivasa, Ballantine'sa, Absolute vodke, te nudi ozbiljan ugovor o oglašavanju.

Nakon njih dolazi pivska kompanija Carlsberg, te svjetski poznati brand kave Lavazza.

Magazin je koncipiran kao neki vodič i informator za sve koji se bave ugostiteljstvom u Bosni i Hercegovini, ali i kao mjesto gdje se mogu pročitati kvalitetni tekstovi osoba koji su priznati u svojim sferama poslova koji se dotiču ugostiteljstva.

Tako nam naš suradnik Timur Kahrović, priznati barista iz Sarajeva, napiše nešto o svijetu kave, dok o svijetu piva piše poznati novinar i ljubitelj piva Mato Pejić, koji inače živi i radi u Daruvaru.

O barskoj industriji općenito piše Nebojša Lazarević, dok svoju kolumnu „vinski brandovi“ ima naš suradnik i poznati grafički dizajner Miro Raguž. 

 

U Bosni i Hercegovini je opće uvriježeno mišljenje kako je ugostiteljstvo najlakše zarađen novac. Kakva su pak Vaša iskustva?

Svi koji misle da se u ugostiteljstvu zarađuje lagan novac, a slažem se da je veliki broj takvih, neka mi se jave da im pokažem jedno tridesetak poslovnih prostora na području Mostara koji su sada prazni, a prilagođeni su za bavljenje u ugostiteljstvom.

Još ću im pokazati gdje se nalaze banke i mikrokreditne organizacije koje će ih kreditirati da i oni sami uđu u ugostiteljski posao te lako zarađuju novac.

Vjerujem da je veliki broj onih koji bi isti trenutak ostavili svoje teške i mukotrpne poslove po raznim ministarstvima, agencijama i državnim firmama, te zarađivali taj lagani ugostiteljski novac. 

 

Kao netko tko je pokrenuo nešto 'svoje', koji savjet bi dali mladima koji dvoje između otići iz BiH ili pokrenuti 'nešto svoje'?

Osoba sam koja voli čuti savjet, pametnu misao, pa i kritiku, ali iste ne voli davati. Svi smo mi različiti i svatko zna za sebe što je najbolje.

Znam samo da ja nikada ne bih mogao biti netko tko će sjediti u nekom uredu od 08 do 16 gledajući cijelo vrijeme na sat s mislima kada će završiti radni dan.

Onaj osjećaj kada iz tiskare izađe novi broj magazina u čiji si nastanak unio svoj trud, rad i strast je nešto što mene ispunjava.

Kada prelistaš BeHa caffe i na njegovim stranicama vidiš reklamu nekog svjetskog branda, a znaš da iza toga ne stoji nikakvo poznanstvo već čisti poslovni interes, čovjek se osjeća dobro.

S druge strane stoji ta činjenica da su privatnici ljudi koji rade od 0 do 24, koji su vječito na udaru različitih inspekcija i čiji su poslovi uglavnom totalno nesigurni, te zbog toga mnogi od njih za svoju djecu žele da žive i rade što dalje odavde ili da se i oni zaposle u neku državnu firmu.

Svidjela mi se nedavno iskrenost jednog političara koji je izjavio da u ovoj zemlji postoje dvije kaste.

Kasta proračunskih korisnika i niža kasta u koju ulaze privatnici i njihovi zaposleni.

Tu se naravno ne misli na onaj manji dio odabranih privatnika kojima je sve dozvoljeno, a ima ih možda 5% od ukupnog broja privatnika.  

 

 

Je li pandemija, koja je zaustavila cijeli svijet, promijenila i vaš način poslovanja i ako jest, na koji način?

Naravno da jeste, i ne samo da ga je promijenila nego ga je totalno zaustavila.

Ugostiteljstvo i turizam proživljavaju najteže dane od ratnog perioda, pa su samim time u probleme ušle sve firme koje posluju vezane za taj sektor.

Vjerujem da ćemo jedan period prijeći na poslovanje kao web portal, te je planirano izdavanje specijalnog printanog broja posvećenog bh. brandovima u segmentu ugostiteljstva za koje vjerujem da je ovo loše vrijeme idealna prilika da se pozicioniraju još bolje na tržištu.

Uz podršku Ministarstva ekonomskih odnosa i vanjske trgovine planiramo i organizaciju konferencije vezano uz tu tematiku, naravno kada epidemiolozi to dopuste, a čvrsto vjerujem da će ovo „ludo vrijeme“ uskoro završiti. 

 

Tko su Vam uzori u karijeri i životu? Postoji li netko tko Vam je i u najtežim trenucima bio svjetlo na kraju tunela i vjetar u leđa?

Ponavljam se s izjavom da volim pročitati izjave pametnih ljudi, čuti mišljenje i upoznati karizmatične osobe, ali ne postoji neko koga bih nazvao uzorom.

Vjerujem da su najvažnije osobe u životu svakog čovjeka njegovi roditelji.

Ja sam imao tu nesreću da mi je otac umro kada sam imao samo 3 godine, pa tu vrstu uzora nisam imao.

U svakom slučaju sam imao zdravu obitelj i sve teške trenutke smo prošli u nekom zajedništvu, ali mnogi moraju da shvate da se za borbu sa životnim problemima moraju pripremiti sami.

Ja se vodim jednom rečenicom iz mog omiljenog filma „Iskupljenje u Shawshanka“ koja kaže „Nada je dobra stvar, možda najbolja od svih. A dobre stvari nikada ne umiru“.

Tako da, koliko god teško bilo, treba se nadati da će biti bolje. Kada se nadate onda se i borite, ako se prestanete nadati, onda ste se predali i sve dalje gubi svaki smisao.  

 

Na što ste najviše ponosni u dosadašnjem životu? 

Svaka normalna osoba bi na to pitanje trebala odgovoriti imenima svoje djece, a moja su Eva (5 i po godina) i Adrian (3 godine).

Da je ovo razgovor uživo ja bih vam sada pokazao jedno stotinjak njihov slika i video snimaka iz mobitela, te prepričao na desetke dogodovština s njima.

S njima je sve drugačije i oni su smisao svega. Ali ako ćemo pričati o poslovnim uspjesima, jer je vaš portal prvenstveno poslovni portal, onda ću spomenuti da sam ponosan na svoj projekt BeHa caffe-a.

Ušao sam u taj projekt s minimalnim novčanim sredstvima i bez ikakvog znanja o izdavaštvu. Kroz njega upoznao predivne ljude iz svih dijelova Bosne i Hercegovine i surađivao s velikim kompanijama.

Radio razgovore s osobama poput velikog novinara Gorana Milića, karizmatičnog kuhara iz Beograda Vlade Simića, na njihove pozive posjetio kompanije poput Lavazze u Torinu ili vinarije Tikveš u Makedoniji.

Mogu slobodno reći da sam kroz izdavanje magazina stekao prijatelje u skoro svakom gradu u Bosni i Hercegovini. Znate kako ono kažu, da mi ne znam gdje pukne guma imam koga nazvati za pomoć.

To je jedno veliko bogatstvo, koje mogu spoznati samo ljudi čiji posao zahtjeva putovanje po cijeloj državi. To je nešto što se ne može mjeriti novcem i ne govorim to kao neku otrcanu frazu. 

 

Istraživanja pokazuju kako uspješni ljudi redovno čitaju. Kakvi ste vi po pitanju čitanja i možete li nam preporučiti najdražu knjigu?

Nisam netko tko mnogo čita, a vjerujem da će se to promijeniti onog momenta kada odem u mirovinu.

Volim autobiografije, a preporučio bih one od Zlatana Ibrahimovića i Baracka Obame, koje sam ja s užitkom pročitao.

Volim čitati tekstove Borisa Dežulovića, pa sam rado pročitao i njegovu knjigu „Ugovor s đavlom“, koja je ustvari zbirka njegovih najboljih kolumni objavljenih u raznim medijima.

Zadnje što sam pročitao je bestseler kanadskog psihologa Jordana Petersona koji u toj knjizi prilično surovo objašnjava život sa svim svojim zamkama.

Knjiga se zove „12 pravila za život – protuotrov kaosu“ i poklon je od mog kuma i prijatelja u trenutku kada sam ja prolazio kroz težak period u privatnom životu.

Ali knjiga koju posebno preporučujem je „Pravi se da ovo nisi vidio“ hrvatskog pisca Hrvoja Šalkovića.

Poruka koju nosi ta knjiga je „USUDI SE“ i vjerujte da je mene čitanje te knjige ohrabrilo da uđem u posao s izdavanjem magazina.

Kao što se može zaključiti ne čitam neka teška štiva, ali mislim da je i poenta knjige da se u njoj uživa i iz nje dođe do nekih novih spoznaja. 


Na samom početku ste spomenuli da volite putovati. Putujete li na neke dalje destinacije i koliko putovanja pomažu razvoju vašeg magazina kroz upoznavanje ugostiteljsko-turističke ponude mjesta koja posjetite?

Pomažu u razvoju mene kao osobe, ali svakako i razvoju magazina kroz moje upoznavanje ugostiteljske, gastronomske i turističke tradicije država koje posjetim.

Za sve koji se bave poslom poput mog preporuka je da za početak posjete Italiju, državu u kojoj je gastronomija jedan viši nivo od ostatka svijeta.

Ja sam imao zadovoljstvo da obiđem 10-ak gradova od Sicilije do Torina, iako nažalost nisam bio na dvije najpoznatije destinacije Rimu i Veneciji.

Prije dvije godine sam na poziv Veleposlanstva Republike Italije posjetio dvije sjeverne pokrajine ove države, te uživao u obilascima poznatih proizvođača sira i vina, kao i Univerziteta gastronomije.

Riječ je o instituciji koju je osnovao Carlo Petrini, ujedno pokretač i svjetski poznatog pokreta Slow food.

Na tom putovanju sam se uvjerio kakvi su Talijani velemajstori u brendiranju svojih gastronomskih proizvoda.

Osim Italije sam obišao još nekih 15-ak europskih država, a od zemalja izvan Europe sam posjetio Kubu, Meksiko, Vijetnam, Kambodžu, Tajland i Tunis.

Svaka od nabrojanih država je posebna po svojoj gastronomiji, a svakako vrijedi izdvojiti Vijetnam, državu koju je veliki gastro novinar, pokojni Anthony Bourdain, redovito stavljao na vodeću poziciju država čiju gastronomiju cijeni.

Vijetnam je destinacija u kojoj se jedu apsolutno sve životinje, pa čak i insekti, tako da sam i ja morao kušati nešto interesantno a izbor je pao na meso krokodila.

Kuba je kultno mjesto za sve ljubitelje koktela, a o Meksiku i njihovoj čuvenoj kuhinji bi se moglo pisati danima.

 

Gdje vidite sebe za 10 godina?

Mnoge stvari koje sam želio i planirao se nisu ostvarile, tako da više nemam dugoročnih planova.

Mogu vam odgovoriti gdje se vidim naredni vikend i to je sve. 

 

Koja je za Vas definicija uspješnog menadžera?

Uspješan menadžer je onaj koji može komotno otići na put oko svijeta i spavati mirno jer zna da će u njegovoj kompaniji sve funkcionirati kako treba. Mnogi će reći da je to nemoguće, ali ja mislim da nije. Surađivao sam s kompanijama gdje su niže rangirani menadžeri odgovorniji i profesionalniji u poslu nego sami vlasnici tih kompanija. Uspjeh uspješnog menadžera se ogleda u odabiru suradnika i mogućnosti njihovog zadržavanja na tržištu rada. Ja nisam uspješan menadžer i nažalost teško sam mogao zadržavati kvalitetne ljude u svojoj firmi iz prostog razloga što nikada nismo poslovali nešto naročito financijski uspješno. Ali ponosan sam što sam sa svima ostao u dobrim odnosima.

Video
VIDEO
Kako izgraditi osobni brend - 5 ključnih elemenata
VIDEO
Hrvatska pjevačica otkriva tajnu rasta La Piela za 500 posto u godinu dana
VIDEO
Mate Rimac: Poznat mi je osjećaj kad puno radiš, a ne znaš hoće li firma preživjeti do idućeg tjedna