MARKO LACO
Karijeru sam započeo iz straha koji se kasnije pretvorio u inat
Manager.ba BiH 10 siječnja, 2018

U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više.

Gost Kluba menadžera je Marko Laco, direktor tvrtke IT Odjel d.o.o. Mostar. 

Marko Laco je rođen u Sarajevu 1988. godine. Odrastao je u Kiseljaku gdje je završio osnovnu školu, dok je Sarajevu pohađao Katolički školski centar u kojem je i maturirao. Na studije dolazi u Mostar, i to sasvim slučajno, igrom sudbine, gdje je prvotno studirao strojarstvo, a zatim prešao na studij računarstva. Sa 19 godina počinje raditi na Radiju Herceg-Bosne gdje stiče osnovna iskustva u komunikaciji s javnošću, kao i svoja prva iskustva s radom na kompjuteru.

Do tog trenutka, kako kaže, kompjuter mu je bio skoro pa strani pojam. Nakon godinu dana rada na radiju zapošljava se u mostarskoj informatičkoj firmi Katarina d.o.o. gdje usavršava svoja tehnička znanja i stiče mnoga iskustva, prijateljstva i poslovne veze. Logičan slijed bilo je osnivanje IT Odjela. Laco je i ponosni otac dva sina. 

Predstavite ukratko programersku tvrtku IT Odjel iz Mostara u kojoj obnašate funkciju direktora.

IT Odjel je tvrtka osnovana 2013. godine a bavi se razvojem softverskih rješenja. Radimo rješenja za GOV i privatni sektor, od web stranica, mobilnih aplikacija do kompleksnih softverskih rješenja na državnoj razini. Mi, uposlenici IT Odjela, vidimo ga kao obiteljsku firmu u koju djelatnici dolaze s radošću. To je mjesto gdje se prije svega družimo, pomažemo jedni drugima u svakodnevnim izazovima, bilo da se radi o poslu ili ne, napredujemo i rastemo zajedno. Stručno gledajući, u IT Odjelu rade vrhunski profesionalci, entuzijastični ljudi bez kojih IT Odjel ne bi ni postojao. Sveukupno nas je trenutno 16, a imamo tendenciju rasta i proširenja, pogotovo u vremenu koje nam dolazi zbog naglog proširenja poslovnog opsega. Trudimo se biti inovativni, originalni i raditi nešto što je rijetko viđeno na našim prostorima.

IT Odjel je proglašen za jednu od najinovativnijih tvrtki u BiH, ali i svijetu, odnosno prepoznat je kao jedna od top četiri kompanije u konkurenciji za nagradu “Microsoft partner of the year” u 2016. godini u kategoriji “Javni sektor: javna i državna sigurnost”. Ispričajte nam ukratko tu uspješnu priču. 

Da, proglašeni smo jednom od top 4 kompanije u svijetu po pitanju javne i nacionalne sigurnosti, s titulom Microsoft partner of the year, na globalnoj razini. Naime, naša softverska perjanica, Renata, rješenje za provedbu zakona, postala je toliko interesantna javnosti da nas je zagrebački Microsoft ured nominirao za ovo prestižno natjecanje. Uskoro smo dobili obavijest kako smo prošli na tom natjecanju gdje je bilo preko 3.000 nominacija te smo pozvani na svečanu dodjelu nagrade u Torontu u Kanadi. Bilo je to jedno veliko priznanje našeg truda i rada, pogotovo što iz BiH niikad ni jedna tvrtka nije dobila nešto takvo, barem ne na toj razini. Ne moram ni reći koliko nam je to dalo vjetra u krila i koliko nam to i dan danas znači.

Ali, moram spomenuti da je to bio samo početak. Nanizale su se zatim i nagrade od Njemačke privredne komore u BiH, Microsofta u BiH, pa jedna od najdražih, Adria Security Summit, Priznanje za najuspješniji projekt na Adriatik regiji u zadnjih pet godina. Sve su to samo pokazatelji da nas čeka svijetla budućnost i da idemo u pravom smjeru.  

Koja je bila Vaša početna misao i ideja za unaprjeđenje poslovanja IT Odjela, nakon što ste imenovani direktorom? Jeste li imali tremu i bojali se neuspjeha? 

Biti direktor prije svega predstavlja jedan veliki izazov. Posao je to koji ne priznaje pauze, odmor i relaksaciju. Posao se nosi kući, zauzima 90% tvog vremena, zaspiš i budiš se s njim. Zapravo, u životu se počinješ baviti samo što s onih 10% vremena i kako ga kvalitetno utrošiti i rasporediti na obitelj i svoje bližnje. To je bilo moje prvo iskustvo s konkretnim upravljanjem jedne kompanije pa moram priznati da nije bilo lako. U principu, lako je dok dobro ide, ali kada nastupe prvi problemi koji su neizbježni, tek tada vidiš zapravo gdje si. Uvijek sam pratio razne tečajeve, trendove, i otprilike sam znao što bih želio, što bih volio sa svojom tvrtkom, ali doći dotle je bila stvar odabira pravih ljudi i konkretizacije ideja. Čovjek sâm ne može ništa, pogotovo u poduzetništvu. Bez savjetovanja sa starijim, iskusnijim, pametnijim, najvjerojatnije da bih se i sada borio sa „dječjim bolestima“. Taj strah od neuspjeha je sveprisutan kod svakog čovjeka, tako i kod mene, ali, ako ga se kanalizira u pravom smjeru, zapravo to postaje jedan veliki motivator, pogon koji te tjera naprijed, inat, prkos. Kad se sad sjetim, čitava moja karijera počela je na neki način iz straha koji se pretvorio u prkos, hahaha, ali to ćemo ostaviti za neki drugi put.

Zašto pojedine tvrtke i sve popularniji startupovi vrlo brzo po pokretanju i sami propadnu? Kako novac uložiti u prave stvari?

Iskreno, kada bih znao odgovor na ovo pitanje, najvjerojatnije bih imao 6-7 uspješnih firmi, ne jednu. Govoreći iz nekog vlastitog iskustva, najčešći razlog za propadanje startupa je bio nedovoljan angažman, pad pri prvoj prepreci. Ne treba dalje od toga ići. Nije važno koliko ćeš puta pasti, nego kada ćeš se dići i nastaviti dalje. Svi su ti padovi zapravo samo životne lekcije. Kada to čovjek tako doživi, zapravo shvati da je uspjeh definitivan, konstantan, neizbježan, a neuspjeh je samo usmjerenje prema pravom putu. Kod nas je mentalitet takav da se zapravo svaki pad smatra neuspjehom, sramotom. Iznevjerili smo nekoga, nečega, sebe ili što već… Ali, istina je zapravo dijametralno suprotna. 

Što je svjetsko, a priželjkujete da zavlada i kod nas? 

Lokalno gledajući, potpuno je nevezano za moju struku… Čistoća. Kada pričam o Mostaru s kolegama iz svjetskih metropola, svi se sjećaju Mostara kao jugoslavenskog bisera. Postajem ljubomoran na njihovo sjećanje, njihovu okolicu, i nešto toliko prosto i jednostavno, čistoću. To je možda jedini razlog zbog kojeg ja osobno pomislim na promjenu adrese u neku europsku… 

Jeste li zadovoljni poslovnim rezultatima u godini koja je iza nas? Jesu li ispunjeni svi zacrtani planovi?

Itekako! Prethodna godina je završila bolje nego ijedna do sada. Prepoznali su nas zbilja kvalitetni klijenti, ostvarili smo poslovne uspjehe s našim projektima, zaposlili stručan kadar, jako kvalitetne i dobre ljude, nanizali brojne uspjehe i ostvarili značajne prihode. Glede planova, većinu smo ih ispunili u prvim mjesecima godine, a neki su se modificirali i izmijenili, neki ostali u ladici… Ono što je bitno jest da nas novi izazovi čekaju već u prvim danima 2018. godine.

Mnoga zvučna imena svjetski poznatih menadžera uzor su ljudima diljem svijeta. Imate li i Vi svoga uzora među njima ili ga pak pronalazite u običnim, malim ljudima iz okoline?

Meni općenito je pojam uzora malo nejasan. Nejasno mi je kako ti netko može biti uzor samo na temelju tvog saznanja o njegovim uspjesima. Lako je navoditi uzore po debljini njihovog novčanika, medijskim istupanjima i uspjesima. Rijetki su ljudi koji svojom dobrotom i humanošću bivaju navedeni kao uzori potencijalnim poduzetnicima, mladim ljudima željnim dokazivanja. Moji junaci, uzori ako baš tako hoćete, ljudi su u moja četiri zida, moja obitelj. To su oni koji su svojim životnim primjerima pokazali da je ljudski potencijal neograničen, svijet puno veći nego što ga vidimo i osjetimo. Zahvaljujući njima mislim da znam koji mi je „pravi put“ i da idem u pravom smjeru. Kako je Newton rekao "Vidim više jer stojim divu na ramenima“.

Jeste li ostvarili sve svoje dječačke snove?

Ne! Naravno da nisam. Barem što se posla tiče.  Da jesam, bio bih šef poštanskog ureda u Kiseljaku.

Marko Laco je i uspješan obiteljski čovjek. Tko je na prvom mjestu u Vašem životu?

Naravno – obitelj. I ja svojoj djeci želim u životu biti uzor pa mi je odgoj moje djece na prvom mjestu, što i nije baš jednostavan zadatak. Roditelji su pred velikim izazovima danas, u doba kada se svijet tako brzo mijenja, svijet koji je stran i za nas mlađe roditelje, a kamoli one u godinama. Generacijski jaz je postao veći nego u ono doba kada su nas naši roditelji odgajali. Nije lako razumjeti svoju djecu.

Po čemu ćete posebno pamtiti 2017. godinu i što priželjkujete u novoj?

2017. godinu obilježila su silna putovanja na kojima sam bio, ljudi koje sam na njima upoznao i uspomene koje smo zajedno stvorili. Bila je to godina u kojoj smo nanizali velike uspjehe, zaposlili mnoge ljude, a u novoj 2018. naravno, očekujem da će biti i bolje!

Vaša definicija menadžera?

Uvijek sam smatrao da je menadžer osoba koja, u zajednici u kojoj se nalazi, točka pomirenja raznih okruženja, mentaliteta, naravi i radne kulture. Kako bi uspješno plivao u takvim poslovnim vodama menadžer mora biti majstor emocionalne inteligencije, društveno angažiran i otvorena uma te nikad ne prestati učiti.

Video
LEILA TAKAYAMA
Kako je to biti robot?
MOTIVACIJA
Šestominutni video za jutarnju motivaciju
ADMIR ČAVALIĆ
Institucionalna ekonomija: Zašto su neke države bogate, a druge siromašne