Trka za profitom i širenje naselja oduzeli su u Srbiji, posljednjih 50 godina, čak 300.000 hektara oranica. Od svih degradacijskih procesa pad sadržaja organske materije ima najveći značaj.

To je proces koji se naziva "tihim ubojicom" zemljišta. Nije vidljiv proces, nego traje dosta dugo. Kao krajnju posljedicu imamo "ubijanje" zemljišta, jer plodnost značajno opada, kaže dr. Jovica Vasin, predsjednik Srpskog društva za proučavanje zemljišta.

Iskusni poljoprivrednici svojim oranicama dobro gospodare i gledaju ono što se iznese prinosom, gnojenjem vratiti u zemljište. Najvažniji izvor organske materije za zemljište je stajnjak kojega danas skoro da i nema, jer je stočni fond iznimno mali.

Dva tipa zemljišta
U Vojvodini prevladavaju dva tipa zemljišta - černozem i ritska crnica. U njima je nakada bilo preko 5% humusa. Danas je taj postotak znatno manji - ispod 3 posto

Osim toga, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je počela kemizacija poljoprivrede i kada se smatralo kako se isključivo mineralnim gnojivima može nahraniti zemljište počela je i degradacija oranica. Definitivno stajnjaka nema dovoljno, a alternativa bi moglo biti zeleno gnojivo.

To znači kako bi povremeno trebalo uzgajati soju, stočni grašak i slične kulture isključivo za zaoravanje. A to za poljoprivrednike predstavlja dodatan trošak jer, u tom slučaju, nema prodaje, već se cijeli urod zaorava kao ulaganje u budućnost. 

Agronomi, a naročito pedolozi, napominju kako se mineralnim gnojivima hrane biljke, dok se organskim hrane oranice.

Poslovni Dnevnik | Manager.ba