Nedostatak radne snage u Bosni i Hercegovini je dugogodišnji problem. Posebno se odnosi na zanatske usluge električara, keramičara, molera, vodoinstalatera i bravara. Veliki broj radnika napustio je BiH i danas svoje usluge pružaju u zemljama Evropske unije. Najčešće su to Slovenija, Hrvatska i Njemačka. Razlog su, naravno, bolji uvjeti rada i veće plaće.
Forbes BiH istražio je ovo tržište rada na lokalnjm razini, odnosno kako građani Sarajeva pronalaze majstore za građevinske radove u stambenim jedinicima.
U razgovoru s građanima, većina njih poznaje majstore koje anagažuju za molerske, kermičarske i druge radove. Rijetkost je za manje građevinske zahvate u stanu angažirati tvrtke. Uvijek su to majstori koji za naplaćeni posao uzimaju novac bez izdavanja fiskalnog računa.
"Godinama radim ovaj posao. Ranije, prije rata, bio sam zaposlen u jednoj tvrtki kao moler. Godinama radim isto, ali sam. Zarađujem na taj način. Nemam tvrtku, nemam registriranu dodatnu djelatnost. U ovom vremenu preživljavanja, ne razmišljam o porezu. To radim prijateljima. Nije to velika kvadratura. To su manji stanovi”, kaže moler Ivan iz Sarajeva.
Nakon korone i lockdowna, cijene građevinskog materijala na globalnoj su razini naglo porasle, što se odrazilo i na BiH. Prije pet godin kvadrat stana se mogao okrečiti za 1,5 KM, a danas je duplo skuplji – 3 KM u prosjeku. Isto važi i za vodoinstalatere, električare i keramičare. Kako biste okrečili stan od 50 metara četvornih platit ćete između 500 i 600 KM.
Većina se građana oslanja na ove usluge i to je prešutno postala ustaljena praksa – za angažiranje radnika, posao se isplaćuje u kešu bez tragova sklopljenog posla, što u konačnici nanosi višemilijunsku štetu državnoj kasi.
Ovakvu vrstu poslovanja skoro je nemoguće kontrolirati i inspekcije ne mogu imati uvid u ove djelatnosti. Inspektori Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine u svojim izvješćima navode kako vrše inspekcijski nadozor nad poreznim obveznicima i u tim slučajevima reagiraju na nepravilnosti. Kopoprodaja "na ulici" ili pružanje usluga građevinskih radova fizičkim osobama u stambenim jedinicama nema kontrolu državnog aparata.
"Ne znam kako to objasniti. Svake dvije godine netko od poznanika mi okreči stan. Cijelo naselje vode dva majstora. Šta nam god treba, mi svi znamo koga zvati. I to je tako. Usmeno dogovorimo cijenu, to se plati i život ide dalje. Od sebe kad krenem, nikada mi na pamet nije palo praviti neke ugovore, državi dati njeno. Ne zanima me”, kaže Samir, nastanjen u Općini Novi Grad u Sarajevu.
Kako je ovo itekako rasprostranjeno i kako nitko nema evidenciju tih transakcija, govore i oglasi koje viđamo svaki dan na društvenim mrežama gdje građani nude usluge građevinskih radova, cijene i kontakt telefone.
"Iako ne podržavam sivu ekonomiju, ne znam bi li ih kritizirao, niti ljude koji plaćaju, niti one koji obavljaju posao. Obje strane su riješile problem, jednome doći do novca, drugome riješiti problem u kući, a država ničim ne pokazuje kako zaslužuje da joj se plati porez. Pokazuje nam tako što kupuju auta za milijun i šest stotina tisuća KM i drugim bezkrupuloznim trošenjem javnog novca. Ako već platim porez, daj mi da vidim gdje taj porez ide, zašto bih ja trebao platiti porez, iako je to zakonska obaveza. Bilo tko tko se bavi privatnim poslom, bilo gdje u Sarajevu, bilo gdje mimo radnog vremena da dođete, vjerojatno nećete dobiti račun. Ljudi neće plaćati porez. BiH je opterećena državnim kadrom, čast izuzecima, ali u dosta slučajava je taj kadar neproduktivan i kako to održati? Nešto se očigledno mora mijenjati i bojim se kako ovaj sustav i ekonomija nije za reparacije, jer je to preskupo. Što bi se radilo s ljudima koji su na proračunu? Mora doći do svojevrsnog reseta”, rekao je za Forbes BiH ekonomski analitičar Sanel Halilbegović.
Institucije u Bosni i Hercegovini i entitetima ove države najavljuju godinama unazad programe za suzbijanje takozvane neformalne ekonomije. Ali, realizacija je slaba. Razlog, moguće, leži i u tome što je "formalna" jako komplicirana. Ukoliko bi se omogućilo lakše otvaranje tvrtki, smanjili doprinosi i kada bi radnici imali mogućnost otvarati tvrtke, uplaćivati sebi doprinose, a pri tome i zaraditi i siva zona bi, vjerojatno, bila smanjena.
Forbes BiH | Manager.ba
