OLGA ŠTAJDOHAR-PAĐEN
PET ZLATNIH SAVJETA: Najčešće pogreške kod prezentacija
Manager.ba Regija 20 kolovoza, 2018
Izvor fotografije:
unsplash.com

(Preuzeto iz knjige "Plivati poslovnim vodama – Priručnik za poduzetnike, menadžere i one koji se tako osjećaju")

Kao potpuni, dugogodišnji i neizlječivi ovisnik o seminarima i konferencijama, u ulozi polaznika ili predavača, nisam mogla ponešto ne naučiti o tom strašnom događaju izlaska na pozornicu i javnog izlaganja svog lika i djela publici.

Evo koje su najčešće pogreške i što možete poduzeti u vezi s njima.

 

Nečitljivi slajdovi

 

Čemu služe slajdovi? Čemu uopće služi vaša prezentacija? Želite prenijeti poruku, želite da vas se razumije, želite da ljudi zapamte i vas i to što ste govorili, zar ne?

Znači, za početak moraju dobro vidjeti što je na slajdu. A to znači:

•    Veličina slova ne bi trebala biti ispod 20 pt

•    Kontrast između podloge i slova bi trebao biti dovoljan za čitanje iz zadnjih redova – naročito pripazite ako koristite podlogu koja postepeno prelazi iz svjetlije u tamniju, ono što se pri vrhu slajda vidi dobro, utapa se pri dnu

•    Odlučno „ne“ crvenim slovima na plavoj podlozi – ovo se toliko često koristi da treba posebno napomenuti. Ne znam zašto, ali na zaslonu računala crvena slova na plavoj podlozi izgledaju odlično kad želite nešto istaknuti, na projekcijskom platnu izgledaju očajno

•    Odlučno „ne“ svakoj podlozi koja nije jednobojna – to što vam vaše računalo nudi stotine različitih podloga, od planinskih vrhunaca do površine mora, pustinjskih dina i snježnih pustopoljina, ne znači da ih morate i koristiti. Vi želite da vaša publika dobro vidi ono što je na slajdovima i da joj ništa ne odvraća pozornost.

•    Odlučno „ne“ gomili teksta – publika ne može istovremeno čitati i slušati vas. Ako im pak vi samo čitate sa slajdova, ubrzo će imati spavajuću publiku.

 

 

Bez obzira na moguću ozbiljnost teme, prezentacija bi trebala biti zanimljiva. Kako to postići? 

 

Ubacite slike, skice, fotografije, crteže, karikature. Grafikone i tablice pojednostavnite, istaknite samo ono što je bitno, ono o čemu taj čas govorite.

Publika ne može na brzinu odgonetnuti smisao gomile podataka u tablicama ili linija na grafovima.

 

Ne prilagoditi dužinu prezentacije predviđenom trajanju izlaganja

 

Petnaest minuta je petnaest minuta. Nema načina da u petnaest minuta ugurate trideset slajdova, a da slušatelji od toga ne dobiju vrtoglavicu.

Možda se pitate, kako ću sve što znam o temi sažeti u petnaest minuta? Nikako.

Ne možete im reći sve što znate. A nema niti potrebe. Vaša prezentacija je samo reklama za vas i vaš rad, koga zanima, vući će vas za rukav u pauzi i pročitati ostatak u zborniku radova ili na vašoj web stranici. Da bi govor bio besmrtan ne mora biti beskrajan (Baron Leslie Hore-Belisha).

Začuđujuće, ali istinito, nitko vam neće zamjeriti završite li malo ranije. Ni organizator, ni publika, a ni sljedeći govornik.

Ovom posljednjem se cijelo vrijeme znoje dlanovi i suše usta, a od vašeg izlaganja ne bi ni riječ mogao ponoviti. Budite dobri i prikratite mu muke.

Slijedi li iza vas pauza, završiti na vrijeme je imperativ. Ne želite se boriti sa zamamnim mirisima kave i domjenka što se već uvlače kroz odškrinuta vrata.

Bolje je priču nastaviti vani. U našoj kulturi se ionako zanimljiviji razgovori vode po hodnicima i predvorjima nego u predavaonicama.

Imate li više vremena na raspolaganju, zapamtite, školski sat oduvijek traje 45 minuta i za to postoje dobri razlozi. Čovjekova pozornost je lepršava stvar.

 

 

Apsolutni maksimum duljine izlaganja je dvostruki školski sat.

U tom slučaju, oko sredine predvidite nešto za razbuđivanje – postavite vi pitanja publici, zatražite nekoga da otvori prozor, podijelite dodatne materijale ili recite neku glupost i čekajte da vas isprave.

 

Ne prilagoditi se razini stručnosti (ili nestručnosti) publike

 

Govorili o atomskoj fizici ili slikanju na svili, ako vas publika ne razumije, čemu sve to? Vratite se za računalo i preradite prezentaciju.

Nerazumljivost niti izdaleka nije dokaz učenosti (Marcel Reich-Ranicki, njemački literarni kritičar).

Recimo da postoje tri kategorije publike – oni koji ne znaju ništa, oni koji znaju ponešto i oni koji su stručnjaci kao i vi.

Prvima ne servirajte kratice i žargon struke, posljednje ne gnjavite stvarima koje su za njih abeceda.

 

Ne izgovoriti prezentaciju naglas nekome

 

Ovo „nekome“ može značiti prijatelju, djetetu, kućnom ljubimcu, sobnoj biljki ili sebi u ogledalu, ako treba. Zašto?

Naravno da znate što želite reći uz koji slajd, ali kad pokušate to prevaliti preko jezika shvatit ćete da stvar i nije tako jednostavna.

Treba se naviknuti na zvuk svoga glasa, podesiti dikciju, uskladiti disanje i izmjeriti koliko vaše izlaganje traje.

 

Ne probati tehniku prije nastupa

 

Načelno, svi uređaji i svi programi su kompatibilni.

U praksi, oblik vašeg memory sticka će biti takav da se neće moći ugurati u predviđeni utor zbog nekih drugih priključaka u blizini, CD koji ste donijeli će biti izgreban, obećana veza prema internetu neće funkcionirati iz te prostorije, film će se vrtjeti, ali neće biti zvuka, mikrofon će zavijati, a prezentacija će se zamrznuti na slajdu preko kojeg ste planirali tek ovlaš prijeći. Pogađate, ne govorim napamet.

 

Ako ikako možete, probajte sebe i tehniku prije nego publika dođe

 

 

Najprije isprobajte sebe – trebate li se popeti na pozornicu ili je to u običnoj prostoriji gdje ćete samo ustati iz prvog reda i okrenuti se publici?

Morate li na pozornicu, kojim putem idete, jesu li stepenice stabilne, jesu li kakvi kabeli razvučeni tuda, škripe li daske dok hodate?

Hoćete li stajati za govornicom ili se slobodno kretati pozornicom?

Stojite li za govornicom, a otvoreni laptop je ispred vas, vidi li vam publika lice i vidite li vi nju? Tuče li neki reflektor baš u vas? Obično tuče i obično tu ništa ne možete, ali je lakše ako unaprijed znate.

Proučite kako se podešava visina i kut mikrofona, izgovorite par riječi da čujete kako zvuči vaš glas.

Ako vam je to prvi put, ne očajavajte, vaš glas samo vama zvuči tako kako ga čujete, ostalima zvuči sasvim normalno.

Planirate li se slobodno kretati pozornicom, je li vam mikrofon u ruci ili prikačen za odjeću? Ovo drugo je naravno bolja varijanta – ruke su vam slobodne.

Morate li držati mikrofon u ruci, pazite da ne mašete njime jer ćete se povremeno pretvarati u figuru – „ima slika, nema ton“. I ne primičite se okolnim zvučnicima da ne dođe do toliko neugodne mikrofonije.

Pitanja ima još. Hoćete li imati laptop ispred sebe i vidjeti svoju prezentaciju ili je projekcija negdje iza vas, publika je vidi, ali vi gledate u publiku i ne znate na kojem ste slajdu?

Morate znati kako radi daljinski, kako se možete vratiti na prethodni slajd.

Imate li pokazivač na daljinskom ili je to zasebna spravica?

Što ako istovremeno držite i mikrofon i još morate povlačiti njegov kabel za sobom? Niste li vješti u svemu ovome, izborite se kod organizatora za neko jednostavnije rješenje. Ili ostanite za govornicom.

Je li možda tehnika tako posložena da će vašu prezentaciju pokretati netko drugi? Dogovorite koji je znak za sljedeći slajd. Nije zabavno kroz cijelu prezentaciju ubacivati „dalje molim“.

Sad probajte prezentaciju – kako se vrte slajdovi, animacije, otvaranje drugih dokumenata iz prezentacije ili nedajbože pokušaj odlaska na internet.

Pojednostavnite sve što treba, odustanite od onih efekata koji ne funkcioniraju. To je puno bolje nego ispričavati se usred prezentacije ili zvati pomoć tehničara.

Nastavak ovog teksta je u knjizi Plivati poslovnim vodama i ostati živ – Priručnik za poduzetnike, menadžere i one koji se tako osjećaju .

 

Video
CRNI PONEDJELJAK
Najveći pad jednogodišnjeg tržišta u povijesti (1987.)
DOKUMENTARNI SERIJAL
"OUR PLANET": Coming Spring 2019.
JIM KWIK
Zašto samo 1% ljudi uspijeva u onome što zamisli?