FINANCIJSKI LABORATORIJ
DIREKTNA STRANA ULAGANJA: Primarna želja većine zemalja u tranziciji
Nedim Šuta Svijet financija 07 svibnja, 2018

U proteklih nekoliko dana svjedoci smo značajnog obima ekonomskih tema i događaja na nivou BiH, sa osnovnim ciljem predstavljanja projekata i potencijala, a sa željom privlačenja stranih investicija. 

DSU
Direktna strana ulaganja (eng. FDI) su primarna želja većine zemalja u tranziciji. Statistički gledano, na svjetskom nivou, najveća ulaganja se dešavaju između najrazvijenijih zemalja, dok je Balkan, a posebno BiH negdje na 10-oj decimali.

Statistika koja značajno kasni, kaže da je 2017. godina bila jedna od najuspješnijih, da je ulaganje u BiH ove vrste bilo preko 700 miliona KM, gdje postoji ogromna disproporcija na entitetskom nivou u korist Federacije BiH.

Za razliku, od recimo Hrvatske, gdje se ne vrednuje pozicija zadržane dobiti, u bilans BiH se uzima i ova stavka.

Važnost DSU
Pored ekonomskih aspekata, postoji i niz drugih elemenata koji pozitivno utiču na domaću ekonomiju, počevši od transfera znanja, pa do mogućnosti domaćih (manjih) kompanija da pronađu strateške partnere, jer u lokalnoj ekonomiji ne postoje veliki sistemi na koje bismo mogli „nakačiti“ trenutne kapacitete.

Ignoriranje realnosti
Pored postojanja načelnog interesa za ulaganje, u čitavoj priči se konstatno zanemaruje osnovna prednost BiH, a to su ljudi sa ovih prostora koji su se ekonomski i društveno ostvarili u drugim državama, odnosno dijaspora.

Brojka od 700 miliona možda izgleda veliko, dok u isto vrijeme dijaspora putem doznaka pošalje u BiH preko 2 milijarde US$ zvanično, a procjene su da je nezvanično ovaj iznos još toliko. 

Razlozi stanja
Kao i kod većine stvari, i ovdje je riječ o klasičnoj neorganiziranosti sa svake strane. Sistem, država, ne zna ciljano prići uspješnoj kompaniji, jer vanjska politika u ovom segmentu skoro i ne postoji, dok je sa druge strane i dijaspora i dalje organizirana na kulturno-umjetničkom nivou, ne postoje ekonomske zajednice.

Šanse sistema
I pored svega navedenog, mislim da je animacija ove vrste ulaganja najkvalitetniji džoker kojeg treba što prije iskoristiti. U principu, i pored klasične „crne hronike“  koja nas zaokuplja, postoje ulaganja, ljudi se vraćaju, otvaraju kompanije.

Sama ulaganja se dešavaju na svoja dva osnovna modela:

1. Ljudi koji žele da se vrate, sa sobom donose i dio proizvodnje i procesa kompanije u kojoj su bili uposleni.
2. Osobe koje su uspjele u koorporativnom svijetu matičnih kompanija lobiraju za svoje gradove, općine, entitete, državu, a da se razgovara o budućem širenju.

Zaključak

Naravno da trebamo biti otvoreni za sve poslovne ideje, organizirati forume, pojavljivati se na sajmovima i sl. Sve navedeno pospješuje sliku prostora u kojem živimo, bez obzira koji nam je identitet dominantan.

Ono što ne bismo smjeli zanemariti jeste da postoji dio uspješnih kompanija koje na svom čelu imaju ljude sa ovih prostora, gdje u startu imamo i dio pozitivnih emocija i afiniteta spram ovog poslovnog i životnog prostora, što nije zanemarljiv element prilikom odluke o investiranju.

Želim Vam uspješan početak radnog tjedna!
Nedim Šuta

Nedim Šuta

Autor opis: 
20 godina radi u financijskom sektoru, na odgovornim dužnostima u bankama i osiguranju. U radu se susretao s kompanijama različitih profila, analizirajući njihov rad, financije, rast i kreditnu sposobnost. Vlasnik je kompanije FINLAB.
Slika autora: 
O Autoru
Nedim Šuta
Video
CRNI PONEDJELJAK
Najveći pad jednogodišnjeg tržišta u povijesti (1987.)
DOKUMENTARNI SERIJAL
"OUR PLANET": Coming Spring 2019.
JIM KWIK
Zašto samo 1% ljudi uspijeva u onome što zamisli?